1. Broj 2 - ISSN 1821-4703 (Online) maj 2010.
E- ~asopis POETA RE^ UREDNIKA
Po{tovani ~itaoci,
Izdava~: Pred nama je drugi broj e-~asopisa Poeta. Zahvaqujemo se
Udru`ewe pisaca Poeta na ~estitkama i pismima podr{ke koje ste nam uputili
Radni~ka 5D/1, povodom izlaska prvog broja. To nas je ohrabrilo da nas-
11030 Beograd tavimo i da obe}amo da }emo, uz va{u pomo}, biti sve
Telefon: +381 11 - 2545872 boqi. Otvoreni smo za saradwu sa svim kwi`evnim
062 25 25 98 klubovima i udru`ewima pisaca i o~ekujemo jo{ vi{e
saradnika iz celog sveta. Tako|e, na va{ zahtev, imamo i
mail: casopis@poetabg.com varijantu {tampanog izdawa ~asopisa, koji ukoliko `elite
mo`ete naru~iti po ceni od 300 dinara + PTT tro{kovi.
ra~un: 265109031000005822 Od slede}eg broja uvodimo, za zainteresovane ~itaoce, i
kod RAIFFEISEN BANK godi{wu pretplatu na {tampana izdawa koja }e iznositi
1000 dinara godi{we. Kako je e-~asopis besplatan {aqite
nam e-mailove qudi koji su zainteresovani da besplatno
Urednik: primaju e-~asopis.
Veselin Xeletovi} Pavlov Veselin Xeletovi} Pavlov
Redakcija:
Prof. dr Kaplan Burovi} U OVOM BROJU: Srboqub Miti}, Zorka Stojanovi},
Stojanka Seka Zaki}
Qiqana Milosavqevi} Veselin Xeletovi}, Neboj{a Jevri}, prof. dr Kaplan
Tatjana Debeqa~ki Burovi}, Hajdukovi} Jevrem, Tatjana Debeqa~ki, Ram
Krishna Singh, dr Ram Sharma, Vihang A. Naik, dr
Shaleen K. Singh, Dev Bhardwaj, Antun Ivano{i}, Boris
Stalni saradnici: Nik{i}, Nenad Bakaj, Zall Kopp, Slavica Urumova, Emma
Daliborka Ki{ Juzba{a,
za Bosnu i Hercegovinu Alexandra Luthander, Eleonora Luthander, Aleksej
@ivko Begovi} ^urilov, Dragica [reder, Vinka Peri{i}-[arenac,
za Austriju Milo{ Mili}evi}, Shehu Fahredin, Dragina-Gija
Bradi}, Teodora-Toda Mati}-Medi}, Bo{ko Topi},
Saradnici:
@ivko Begovi}, Deyana Maria, Goran Vrhunc, Tatjana
Slavica Blagojevi} Udovi}, Jov~evska Katarina, Cvija Mitrovi}, Dimitris
Sa{a Giqen P. Kraniotis, Marko Q. Ru`i~i}, Zorica Senti},
Peko Lali~i} Aleksandra Mladenovi}, Ivana Zaji}, Ema Mati},
Dragana urkovi} To{i} Milisav uri}, Sawa @. Nedeqkovi}, Gordana
Darko Habazin Daks Vlaji}, An|elko Zabla}anski, Zlatomir Borovnica,
Distribucija: Stevan Vreki}, Violeta Milovanovi}, Gordana
Elektronska po{ta Mali}, Qubinka To{i}, Sla|ana Bo{kovi},
Udru`ewa pisaca Poeta, Grozdana Crepajac, Milan S. Kosovi}, Slobodanka
mailing lista @ivkovi}, Gordana Simeunovi}, Jasmina [iki},
[tampano izdawe 300 dinara
Jasmina Jankovi}, Borislava Dvoranac, Peko
Godi{wa pretplata na {tam- Lali~i}, Vulko [}eki}, Zoran M. Mandi}, Mirjana
pana izdawa 1000 dinara Marinkovi}, Miloje Veqovi}, Nikola Stojanovi},
Svetlana Stankovi}-Avakumovi}, Veli{a
^asopis izlazi periodi~no Joksimovi}, Natalija Jakovqevi}, Dragan Stodi},
Radove koje nam {aqete
Milan @ivanovi}, Milica Bakra~, A}a Tatjana,
obavezno adresirajte na: Kristina Veskovi}, Julka Erceg, Milorad J. Niki},
Vida Nenadi}, Dragana Xajevi}, Branka Selakovi},
casopis@poetabg.com Stanka Amon-Rai~kovi}, Slavica Anisija
Blagojevi}, M. ]osovi} Master Music, Darko Habazin
www.poetabg.com Daks, Sini{a Radosavqevi}, Jovica ur|i}, Lela
Stojanovi}...
Broj 2 POETA 1

2. VELIKANI POEZIJE Srboqub Miti}
SRBOQUB MITI]
(1932-1993)
"Srba Miti}, jednostavno nije
mogao da ne poveruje u Re~
Bo`ju, poklowenu wemu,
ubogom seqaku iz Stiga, ~oveku
bez {kole i rodovskog stabla."
(dr Vladeta Jeroti})
BIJE SUDBINA
Plastovi novoga sena
Kao ~opor zelenih pasa
Sede na utrini
Biti jug u ci~i
Biti led u jari Srboqub Miti} ro|en je 11. aprila
I biti istinit 1932. godine u Crqencu.
I vole}i padam zloj sudbini u raqe "@udan sam, brate, da
Al' volim i daqe prostrem guber pod moju
Al' volim i daqe
kru{ku i pi{em. Svoje najbo-
Crna ru`a u crnim grudima qe stvari tako sam napisao"
Crna krv mi crno u kostima
Crn bez qudi crwi sa qudima
One velike o~i umne odlaze ODASVUD SVET
I ona jaka ruka od ne`nosti
Ne smem iz sna Visine i dubine nebeske
Jednom poqubi}e se
ONI STRA[NO VI^U U maloj toploj kosti
Tako se smeje zemqa u dnu du{e Jo{ mi srce ispred ~ela leti
Tako se smeje ku}a zapaqena Jo{ me oko okovanog vodi
Tako se smeje drvo prokleto Straobama kud ne smeju pusti
[to li umni Kroz prozor velike ku}e vidi se
Neumqem se Me|u visokim zapaqenim sve}ama
Brane Uga{en neko
Onaj {to ne ume da na pogan pqune Jednom neki ~ovek plugom izvalio
Onome na srce nasr}e Zar|ali no` projar
Gamad svaka Vrlo va`an
Oni ga u cevanice sekirama plavim U planini u izbi kamenoj
Da zgine a niza{ta Mati sina u na}vama kupa
Onako da ne ima ga Detence se kroz kamewe sjaji
2 POETA Broj 2

3. Srboqub Miti} VELIKANI POEZIJE
SAVATIJE [OJKIN ME^KAR
Govorio Savatije [ojkin Dao mi otac
Imam zmajsku kosu Dobar zanat
detelinsku
Kad se stu{ti Dala mi sre}a
jedva je sustizam Pametnu me~ku
Dala mi ta{ta
Govorio Savatije [ojkin Lepu `enu
Triklet proklet
ko udari dete Dala mi `ena
U deteta pravda neoteta Slatku decu
Govorio Savatije [ojkin Blago meni
Srboqub Miti} Bem ti sunac
rad Slavoquba kow je prava gozba TU@NA PESMA
Milo{evi}a Cakija Em ga ja{i{
em te ba{ka voli Ne zna se za{to trava na
UMNO UMNO NO]U nekom
Govorio Savatije [ojkin grobu nikad ne nikne.
Iza smeja r|a jad i ~emer Pla}ali mi da use~em ora Mo`da su kosti jo{ besne,
Iza smeja osviqenog Ne hte ruka jo{ otrovne u zemqi.
Muka gola ka na `ivog stvora mo`da ponekad, no}u,
zakopani
A ne}e biti uva tog stra{no urlikne
Koje }e izdr`ati za suncem
Re~ najjasniju i jed izbquje u zemqu da
nikad
Silama pesme ni zmija kroz humku mu
Javno i jasno put svoj
Tu}i se MAJKA BRANKA ne izrije.
Ne zna se za{to trava na
Umno Maju{na telom nekom grobu
Umno Du{om pregolema
nikad ne zazeleni.
Zlatna prote~e
Mo`da se mrtvac pun
No}u ~emera
Bistrooka dubokog pogle- raspao u zemqi.
Ako sam ~ovek `ivac da
Ako sam glava umna I tminu grdnu
Ludo li mislim I boje dawe
"Idu}eg leta }u pusti-
Ne vole me p~ele Nad majkama majka ti bradurinu, kupi}u
Ne vole me mravi Pravdu u`asnu magarca, uzjaha}u ga i
Ne vole me vojske Na golim rukam {eta}u se diqem zemqe
Pronese usijanu Srbijice - psuju}i kriv-
U~ini mi se du i wenu rodbinu na
Eto sam prepoznao Rano je uze grob devedeset devet dobih
Srce svoje Al' zapahnu je na~ina. I pored svih
Sre}e da{ak muka divno mi je, jer se
Sloboda moja daleka je u o~ajawu snalazim kao
Al' `iva jeste Slatka joj zemqa patka u vodi.
Ali jeste oko kostura Ovo ti sve govorim da
ne bi klonuo".
Broj 2 POETA 3

4. VELIKANI POEZIJE Srboqub Miti}
KA@ITE MU ZA @IVOTA HVALA
ili: Paradigma Velikog Tu`nog Pesnika
PROLOG: 20 godina pravim dugove - i pi{em!!!
Uistinu, ima li boqeg opisa `ivota pesnika.
U jednoj re~enici, u jednom uzdisaju. U jednoj i jedinoj istini. Zla kob, ~udni ures
i dar bo`ji - sve to u jednoj nepoznanici zvanoj pesnik. I dok im `ivot uzima
`ivot, povesnica ga vra}a. Umiru zarad pesme, ali se iz we i ra|aju, nanovo i
nanovo. Pi{u sawohode}i kroz `ivot, nadaju}i se da nije uludo, i da }e mo`da...
Oni, koji pretraju mutna vremena u kojima su `iveli, to nikada ne saznaju. Wihove
pesme su pepeo vatre u kojoj su sagoreli. Pepeo razigran, pepeo vaseqenski. Ali, to
je cena pesme. Sazdane iz radoznalosti, bola, vaskolikog ~u|ewa, bdewa rodobol-
nika, nepravde, prkosa i uvek, i uvek - iz qubavi i za qubav. Sve ono {to se ne
mo`e pogledom izre}i, psovkom izjadati, krikom opisati, }utwom ote`ati - ka`e
pesma. A oni koji je tvore moraju odbolovati svu nemo} pogleda, psovke, krika i
}utwe. I prometejski uzdahnuti, i tirtejski podviknuti, i re}i urbi et orbi kad
ostali }ute:
Neka se sakriju koji se ne usu|uju (S. Miti})
Ovo je hvala Srboqubu Miti}u, koga `ivot, kao ni ostale pesnike, nije {tedeo.
Nije ulud Srbo!
SRBOQUBU MITI]U
Iz luka i proje
drznu{e soneti
na{e nespokoje
pesmom }e{ proneti
Veselin Xeletovi} Pavlov
BEKSTVO OD UJEDA
(Srboqubu Miti}u)
Tiho Srboqube, a no` u rukavu nosili, i ni{ta,
slavuji danas lajali, ujedali, ni{ta
za tebe poju. osporavali nisi skrivao,
U san bi tvoj, pev tvoj. stihovima
u samo}u, Tako su ti samo svakog darivao
u modru ti{inu, snagu davali, nebo nad Stigom,
da zaboravi{. krila ja~ali, do bola qubio,
vodili do zdenca u samo}i
Rawavali su te u kome besmrtnost tiho patio,
zluradim pogledima, krug savija. crnim slovima,
udarali la`ima, na crnom papiru,
klevetali, Sve si znao Srboqube, crni `ivot pisao...
osmehom sve slutio,
pozdravqali, sve }utke primao Zorka Stojanovi}
4 POETA Broj 2

5. PRI^E ZA NEZABORAV
SUZE JUDE ISKARIOTSKOG
@ivopisac i lutalica Makarije Lazovi}, posle
mnogo godina vra}aju}i se sa Svete Gore, stigao je u
Bijelo Poqe, u Limsku dolinu, u dolinu spaqenih
crkava i manastira. Dvadeset godina ranije je
Makarije Lazovi} upravo odatle, iz Limske doline,
krenuo na daleka putovawa. Stigao je do Carigrada,
video Jerusalim i Odesu. Pre dvadeset godina
Makarije je po~eo rad na `ivopisu Nikoqa~ke crkve
i sve je naslikao sem lica Hristovog, lica malog
Hrista u rukama Bogorodice. I sve je naslikao
Makarije sem lika Jude Iskariotskog.
Tri meseca je tra`io de~aka ~ije bi mu lice
kao model za malog Isusa poslu`ilo. I na{ao ga je
Neboj{a Jevri},
foto iz emisije Pitawa i odgovori i naslikao Makarije, ali lica koja bi mu poslu`ila
kao model za Judu Iskariotskog na{ao nije. Krenuo
je u svet sa ~etkama i bojama u rancu, krenuo je da tra`i Judu Iskariotskog. Dvadeset
godina je tra`io lice svoje ideje, svoje metafore, tra`io je Judu Iskariotskog, a
na{ao ga nije.
Postao je bogat i slavan. Posle dvadeset godina vratio se u Limsku dolinu.
Krenuo je prema Nikoqa~koj crkvi i u dvori{tu crkve ugledao bednika kako sedi sa
fla{om vina na sve`oj humci. ^im mu je vidio lice Makarije je shvatio da je to ono
lice koje je godinama tra`io, lice Jude Iskariotskog. Napunio mu je dlanove zlat-
nicima, nahranio ga u hanu Mu{ovi}a i odveo u crkvu. Sedam dana je Makarije
Lazovi} slikao lice Jude Iskariotskog i sedam dana je wegov model plakao.
"Za{to pla~e{?" upitao ga je Makarije sedmog dana. "Dao sam ti novac, nahranio
sam te."
"Prije dvadeset godina poslu`io sam ti kao model za mladog Isusa", odgovorio
je bednik.
Makarije Lazovi}, posqedwi predstavnik vizantijske {kole slikarstva u nas,
kako o wemu pi{e Lazar Trifunovi}, bla`enopo~iv{i je vi{e od dvesta godina. Iza
wega ostale su mnoge ikone u Visokim De~anima, u Mile{evi, {irom zemqe Rascije,
potoweg Sanxaka. Ostala je pri~a o Judi Iskariotskom. Ostala je pri~a o Izdaji.
Neboj{a Jevri}
NO] KADA SU PLAKALE IKONE
Nasr}u na pam}ewe Svetih mu~enika
kidi{u na veru Flora i Lavra
trgaju uspomene na dan 10. aprila
pogane zavi~aj leta Gospodweg
mi }utimo. 2004.
A na ikonostasu Ikonostas suzu sluti
ikone Svete isku{ava veru ja~u
Bogorodice
srpski narod kada }uti
predobre Marije
suza tad ikone pla~u.
sred Lipqana
u crkvi Veselin Xeletovi}
Broj 2 POETA 5

6. UMETNI^KI VIDICI
JEVREM HAJDUKOVI]
- Portret -
Pi{e: Prof. Dr Kaplan BUROVI] - akademik
sad provodi stare dane, prebiraju}i svoje
objavqene i neobjavqene pjesme, kao
starac mrke brojanice.
Prije nego pedago{kom zvawu, Jevrem
je bio naklowen poeziji. Kad nije ni
pomi{qao da }e se posvetiti u~iteqskom
pozivu, pisao je pjesme, rimom i bez rime.
Tu i tamo pokoju je i objavio. Tako wegove
pjesme mo`ete na}i na stranicama listo-
va, revija i ~asopisa kao {to su OSMIJEH
(kwi`evni list za djecu), POBJEDA (gen-
eralni dnevni list Crne Gore), PROSVI-
JETNI RAD, SVITAK (kwi`evne novine),
posebno u ~asopisima za haiku poeziju
MALI PAUN i PAUN.
Afirmiraju}i se kao u~iteq, on se
afirmira i kao pjesnik. Zastupqen je u
izboru poezije posve}ene Branku
Miqkovi}u - GALAKCIJA MIQKOVI]
(priredio Goran M. Despotovi}, SVITAK,
Ko u Ulciwu ne poznaje ~ika Jevrema? Po`ega, 2001), gdje se isti~e pjesmom
Wega poznaju i u Japanu, kamoli u Ulciwu"Duga o vratu", posve}ena Branku
i Crnoj Gori. Poznaju ga kao pjesnika, ali
Miqkovi}u. U vezi ove poezije, esejista
i kao u~iteqa. Preko svega kao ~ovjeka, David [erman ka`e:
dobrodu{nog i gostoqubivog, prijatnog u "Jevrem je poeziji kao formi dao
razgovoru i prudentnog. Poznajem ga jedno novo molitveno iskustvo u kojoj
li~no i ja, pa sam sa wim popio i ~a{icuje on mudrolik i vaskolik sve{tenik,
{live, jeo sam i hqeba za wegovim koji nad zaustavqenim `ivotom nalazi
stolom, vi{e puta i ~itavim ~asovima na~ina da duh vrati u vje~ni cvijet. On
popri~ao o svemu i sva~emu, kao pjesnici,
je otkrio sve tajne Sunca i sva pre-
kao vrsnici, iako nas razdvaja skoro dose}awa dr`i skrajnuta, ma koliko se
~itava decenija. ona podrazumevala"
Prije negoli smo ih objavili i dali Zastupqen je i u antologije haiku poez-
drugima da ih pro~itaju, mi smo na{e ije u Crnoj Gori, u zbornicima Haiku
pjesme recitirali jedan drugome. I ne festivala u Oxacima i na Me|unarodnom
samo pjesme! festivalu u Novom Sadu, pa i u
Jevrem Risto Hajdukovi} se rodio u Jugoslovenskom leksikonu haiku
selu Podgor, kod Cetiwa, godine 1923. pjesni{tva, u ediciji TRE[WEV CVET,
[kolovao se u Kotoru i na Cetiwe, gdje koju su priredili dr Qiqana Markovi},
se diplomirao na Vi{oj pedago{koj Milijan Despotovi} i dr Aleksandra
{koli. Zatim je bio u~iteq u wegovom Vrane{.
Ulciwu, nastavnik, pomo}nik direktora,
pa i direktor {kole. Istaknut u svom Wegove haiku poezije se prevode i na
prosvetnom radu vi{e puta je hvalen i strane jezike. Prevodom na ruski zauzeo
nagra|en. U Ulciw je i penzionisan. Tu se Aleksandar [evo.
6 POETA Broj 2

7. UMETNI^KI VIDICI
Prili~no kasno, oko svoje 54 godine, o~i{}ewe i ovaj pesnik je pozvao pesmu
zna~i u zrelim godinama, on po~iwe da da se useli u hram a hram je wegova
prikupqa svoje pjesme i da ih objavquje u du{a, koja je "ispijala ~a{u svjetlosti
posebnim zbirkama. Tako godine 1977 kr{a". Ta orlovska napojnica, u neku
objavquje svoju prvu zbirku pjesama pod ruku, dala je snagu i vitalnost poeziji
naslovom SUTJESKA, koju su prosli- ovog pesnika. Kada peva o prirodi, on je
jedile LOV]EN SVETIONIK (1987), ve} haiku majstor, Hajdukovi} `ivi
GRAD KOJIM HODA SUNCE (1995), wena pravila i on je deo we, progovara
ZVUK PLAVE VIOLINE (2001) - poetski iznutra, iz we same, skoro stopqen".
dnevnik, HRAM OD CVETOVA (2004),
ORLOV KR[ (2005). Kwige su mu obi~no Despotovi} s pravom ka`e da je
{tampane u Po`egi, u izdawu biblioteke Hajdukovi} u du{i lai|in. Ipak i on je,
Plamen bananine ku}ice. preko svega, ono {to su mu bili rodite-
U zbirci jugoslovenske haiku poezije qi, i pradjedovi od iskona, odlomak
JUTRO PRIPADA PTICAMA (Beograd crnogorskog kr{a i kap na{e te~ne plave
2002) - izdawe Centra za Isto~nu Aziju livade, preko svega odraz savremene
na Filolo{kom fakultetu u Beogradu, na crnogorske stvarnosti, za {to nam ned-
str. 215 ima 6 wegovih haiku pjesama. vosmisqeno svjedo~e i naslovi wegovih
Na Svijetskom konkursu haiku poezije pjesama, obra}awa i evocirawa, pa i
(na engleskom jeziku), u Japanu (Tokio), naslovi wegovih zbirki. Sve u svemu,
godine 2003, nakon strogog i pravi~nog Jevrem Hajdukovi} je pjesnik kojim se
procjewivawa, dobio je nagradu MERIT ponosi ne samo wegov grad, Ulciw, ve} i
AWARD. Jevrem je ~lan Haiku udru`ewa ~itava Crna Gora, jer
kwi`evnika Srbije i Crne Gore.
Godine 2003 sti`e mu iz Tokija na Haiku pjesme Hajdukovi} Jevrema,
japanskom jeziku kwiga SLOBODNI RAZ- preko gora i plavoga mora,
GOVORI, gdje su {tampane nagra|ene odjek na{e du{e od vremena.
haiku pjesme sa 14-tog konkursa haiku
poezije. Tu su i nagra|ene pjesme na{ega HAIKU PJESME
Jevrema. HAJDUKOVI] JEVREMA
Sem pomenutog esejiste Davida
[erman, o poeziji Jevrema Hajdukovi}a Doletje pjesma
su pisali i drugi, me|u kojima se isti~e
wegov recenzent Milijan Despotovi},
mladih golubica u sobi.
koji je nekoliko wegovih izdawa propra- Otvori i drugi prozor.
tio svojim predgovorima. On cijeni
visoko ne samo umjetni~ku stranu poezije Raste dje~ija radost.
Jevrema Hajdukovi}a, ve} i socijalnu. Brijeg oki}en cvije}em.
Izme|u ostalog, on o Jevremu Hajdukovi}u Qeto, ah qeto!
ka`e:
"...on je saznawe, on je svesna emo-
tivna umetnost kojom je mimetski Bacih udicu,
vezan za subjektivitet podnebqa gde umjesto ribe
se rodio, gde `ivi, podnebqa koje ga ulovih Mjesec.
~ini svojim i ~ija je povezanost neod-
vojiva od wega samog. ^ini se, po nekad, Svaki val
da je Hajdukovi}eva poezija dnevni~na, ka obali `uri: ili je cvijeqa
ima svoje vreme, ali nije. Ona je nasta-
la iz mnogostrukosti skica i trajawa ili qubi.
vlastitog `ivota, svo|ewe ra~una
mo`da ba{ kao {to je to u~inio Alen Jesewi vjetar
Boske u wegovoj kwizi "Sutra bez prije zore postrojava
mene". Do`ivqavaju}i potpuno svele travke.
Broj 2 POETA 7

8. Predstavqawe stranih pesnika - Indija
SMOKE
I can't enter
the sky high mind
of a crow or eagle
but I know
how it feels
in cold-wet air
I have lived
breathless winter
in the open
and no star woke up
to clean the smoke
I slowly became
RAM KRISHNA SINGH, born,
brought up and educated in Varanasi is a uni- DEATH
versity professor whose main fields of interest
consist of Indian English Writing, especially We do not know
ppoetry and English for Specific Purposes, who cares for us
especially for Science and Technology. He has live or dead
authored over 160 academic articles, 180 book nor do we know
reviews, and 38 books, including 13 collections our end
of poems. His latest poetry collections include now or ever
The River Returns (2006), Sexless Solitude which meeting with whom
and Other Poems (2009), and Sense and is the last
Silence: Collected Poems 1974-2009 (2010). we do not know
when darkness gushes
in from the breach
THREAT sky sinks down
as stranger we come
We chase myths in self-made Amazon as stranger
fish turtles that change color in new waters we pass
we create landscape of nightmares and like withered grass
wade through uncelebrated
anacondas that threaten our confidence unmourned, unknown
lost in the jungles of our own making
we beat about thorny grasses now
look for the twin flames for convenience Mailing address:
cloud judgment and reality for control
challenge the Republic and divide --Dr R.K.SINGH, Professor & Head, Dept of
the defense that could never be Humanities & Social Sciences, Indian
School of Mines, Dhanbad 826004
FISHERMAN'S SONG
His URL: http://rksingh.blogspot.com ;
Walking along the beach
they collect empty shells email: profrksingh@yahoo.com
that fascinate senses
in the salty river Tatjana Debeqa~ki
feel the life now no more
but argue about the sex
of a conch ignoring
the fisherman's song
8 POETA Broj 2

9. Predstavqawe stranih pesnika - Indija
Dr. RAM SHARMA [B-1974] is an accomplished poet and writer
both in English and Hindi in the field of literature. He has added many feathers to his
cap.As a student he has been exceptionally brilliant student from class first to M.Phil
He did his doctorate on Post-Modernist Trends in Indian Novels in English: A Study of
Anita Desai ,Arun Joshi, Amitav Ghosh and Vikram Seth. He is a renowned poet, crit-
ic, reviewer and translator.His poetry is indeed of very high order which is read
throughout the world. He has several research papers , articles, poems and reviews
published in esteemed journals, magazines and newspapers of India and abroad
including Poets International [Bangalore], Bizz Buzz [Mysore], Rock Pebbles [Orissa],
Contemporary Vibes [Chandigarh] Skylark [Aligarh] Shine [Tamilnadu] Poetcrit
[Himachal Pradesh] Indian Book Chronicle [Jaipur], The Vedic Path [Haridwar]
Metverse Muse [Vishakhapattnam], Young Poet [Tamilnadu] Poetry Today [Kolkata]
Storm [Kolkata] Samvedna [Mangalore] Pegasus [Agra] Hyphen [Shimla] IJPCL
[Kerala], Indo-Asian Literature [New Delhi] Replica [Cuttack], Bridge-In-Making [Kolkata] Cyber Literature [Patna] Points
of View [Ghaziabad], Kohinoor [Bihar], Voice of Kolkata [Kolkata], Re-Markings [Agra]
Besides this his works has appeared in such web journals like Muse India, Boloji.com, Literary India, Neo-poet,Academic
India, IndianEnglish LiteratureForum, Impressions Online Journal, Creative Saplings. His poems are showing presence
in foreign e-journals like Poems-hunter.com,Voices-net.com, Coffe-connection.com, Autumn Leaves,The Houston
Literary Review,Asian-American poetry.com, PoetrySketch Book etc.He has to his credit two poetry volumes Muse[2002]
and Serene Moments [2008]
At present he is working as a senior lecturer in English in J.V.P.G. College, Baraut, Baghpat, U.P., India. PERMANENT
ADDRESS: C-26, SHRADHAPURI PHASE2, KANKERKHERA, MEERUT CANTT, 250001, U.P., INDIA
e-mail: dr.ram_sharma@rediffmail.com, dr.ram_sharma@yahoo.co.in
NATURE
ADULTERATION
The good days float in the lake like swans,
How much downfall is there On multicoloured layers and waves,
in human values? , Chirp in the bamboos,
Purity remained in dreams, Twinkle like stars of midnight,
Adulteration is everywhere. In the forest of life,
Everthing has become polluted, Jump like rabbit,
People have become restless Ages passes and remain like wastes,
Chaos is everywhere, Days are like nature,
We have to suffer, Various phases and weathers
Due to this adulteration
MORNING
AN OLD LION
I imagined,
An old lion in the morning,
Has no significance now, dewy moonlight,
His time has passed, will descend,
Of thinking and doing something, on green grass,
He is not able to walk nor sit, moonlit night will be descending,
Everyone has his time, the boughs will be budging,
After that, he has to roll in dust, by the delicate touch of winds,
His paths of glory lead to grave, chirping of birds,
This is reality of life, fragrance of flowers,
Think will be there in the environment,
sunrays will be try to stand,
IRONY OF PEACE like a child
Much talk of international peace, TIDES
but minds are full of war designs,
so wars are there everywhere, There are tides in the sea,
and nations fight tooth and nail, Like tides in the mind,
stiff air land battles with gurgling sounds, These achieve scales of height with zeal,
despite hue and cry by men of peace, These forgot for a moment,
suppy of warships screaming headlines, The mundane realities of kissing the earth,
no talk of peace at this moment, The chest of the sea,
till full destruction on both sides Will bear these tides
After much hue and cry
Broj 2 POETA 9

10. Predstavqawe stranih pesnika - Indija
VIHANG A. NAIK (b. September 2, 1969) is a contem-
porary Indian poet, translator, literary and art critic. Born in Surat of
Gujarat, he read for a BA in English studies and Philosophy and MA
in English Literature and Indian Literature in translation, all at the
Maharaja Sayajirao University of Baroda. After a collection of
English poems, City Times and Other Poems (1993), he published
a collection of Gujarati poems, Jeevan Geet ( 2001 ) , dedicated to
the cause of victims of the 2001 Gujarat earthquake. His most recent
publication is a collection of English poetry, Making A Poem , pub-
lished by Allied Publishers' , Mumbai ( 2004 ) . Editors website at
http://www.vihang.naik.name and founder of POETRY FiRST at
http://www.poetryfirst.org and http://poetryfirst.ning.com where:
We pledge global peace by putting POETRY FiRST . Its free and any poetry lover can join...
Few short things as you get started. Please make sure you fill out your profile in full and add a
photo. We like to know our poets , writers, painters & photographers and art people.BLOGS are
currently discouraged . However , The WRITERS FORUM is where you lay down your
poetry,translations of literary works , short essays , read , critique , add book review , literary essay
, share translations and creative writings .Photos is where you upload your pictures of events ,
readings and literary events in your part of the world including your own original paintings and
photographs. Videos is where you upload your own poetry readings video file giving relevant titles
and descriptions to Photos and Videos. .Add Music. Make friends. We will endeavor to deliver a
superb poetic experience simultaneously doing the world a lot of good.
A DISTURBED SLEEP BEING CONTEMPORARY
Dead poets These days it is wise
haunt your dreams to be learned, certified and appointed.
and disturb the sleep. You can be safe
You wake up , hammering your thought.
startled Speak or do not. The day enrolls.
as in a battlefield Academics, Seminarians,
fighting professional theoreticians,
the airy nothing. and a pack of barking dogs. You
Last night, become one, quarrelsome
you remember, who seldom bites.
the mosquito fight
you could not win . MAKING A POEM
POETRY MANIFESTO To write a poem the pen
Has to slide making a line
Yes , a poetry must be Over a sheet. You see a
an unexpected thing ; perhaps silly. Snake uncoil. Words bare
A nightmare or a dream. themselves. You come to know
A craft , a paper art. what nakedness is or does.
Why bother for something more. Manaka's charm works as a
The why , the how rule. A Sage needs senses.
and the what of poetry . In this episode the pen runs
May it be black and white or bloody . out of ink, Refill. The sound
Or let there be VIBGYOR of music resonates. Sheets flap.
paper poems . The dance of the black ink and
10 POETA Broj 2

11. Predstavqawe stranih pesnika - Indija
DR SHALEEN K SINGH,
ativesaplings.com
Chief Editor www.cre-
Personal Profile: Date of Birth : : 28-07-1979, Father's Name : : Dr. V.K.
Singh(Reader & Head, Dept. of Eng.), Nationality : : Indian, Gender : : Male, Marital
Status : : Unmarried, Language Known : : English, Hindi Interest : Reading, Poetry
& Music Academic Profile: M.A. (English) from M.J.P. Rohilkhand University,
Bareilly in 1st division.· LL.B. from M.J.P.Rohilkhand University, Bareilly, (U.P.)
India. Research Work: Awarded Ph.D. on the title 'Panorama of Mahashweta's Indo-
English Verse- A Critical Evaluation' in M. J. P. Rohilkhand University, Bareilly.
Published Research Papers: · 'Rosemary Wilkinson and Mahashweta Chaturvedi-
Two Wheels of Divine Chariot', Mandakini (Bareilly). Jan. 2005...
Poems and Reviews Published: · In Skylark (Aligarh, U.P.), Indo-Asian Literature
(New Delhi), The Green Lotus (Orissa),Replica(Cuttak), Shine (Tamilnadu), The
Golden Vase (Orissa), The Voice of Kolkata (West Bengal), Poets International
(Karnataka),Contemporary Vibes (Chandigarh), Bridge- in-Making (Kolkata) and others...
Lecture Broadcasted on All India Radio: On 'Role of Akashwani in Public Awareness' from Prasar Bharti (Akashwani)
Rampur. Translation: · Translated poems of various global poets like Dr. Kazuyosi Ikeda (Japan), Niki Stella (Greece),
Jack Baum
(Canada), Peter F. Pike (Australia), Rosemary Wilkinson (USA), Adolf P. Schkelov (Russia), G. Mend Ooyo (Mongolia)
and Philip Higson (U.K.) into Hindi. · Translated the Poetry collection Mahendra Bhatnagar Ki Kavitayen under the title
Lyric Lute. Edited Works: · Co-authored anthology of critical essays entitled Dr. Mahendra Bhatnagar: His Mind and
Art · Edited the book of Swami Nempal's poetry entitled Swami Nempal's Creation & Other Poems. · Edited the Hindi
Doha Collection Dohe Tabib Ke · Presently Editing personalized website www.creativesaplings.com
drshaleen111@yahoo.com, drshaleen999@gmail.com
WE SEE ONLY SANS DIRECTION
The evening I see monstrous change
In a constant but slowly motion Into the values of Humanity.
Creeps into the firmament Do I still call myself
Of Heart; A Man
The green leaves look black Or simply we put on clothes and
The Blue Sky looks Dusty We are not animals and
Darkness makes everything We call ourselves man?
Black and Vague Our giggling! Our laughter and our smiles
The air touches the eyes How hollow!
Like we touch the flower. How rotten!
We are tossing like a huge tree… Can this civilization save it
In the utmost moments of thoughts From its doom! Or Ruins-
We are freezing and melting. No perhaps not.
We find darkness growing within This is somewhat tough to say
Something, How a man'll be overall the master of
Which we find hard to reach Destiny,
Which look beyond perception We don't know where're we running
And beyond the capacity to catch and In which direction?
Hold, we are just thinking of… Towards the shore of ruins?
And it, metamorphoses Or towards the bank of Destruction?
Into Night.
We see and see only.
MUTE AGONY
CARBUNCLE
There are thousands things
I foster Which I see but keep mum.
Many carbuncles within me There are hundreds of events which
Nourish and look after them. I face and don't say at all
Despite knowing its pain There are enormous pains
Despite aching without complaining. I took within my heart
It oozes and its sore Remain immune to every thing.
In the form of sighs It is ungovernable power
And mute cry, Before which we are bowed dawn
I behold it is LOVE, And
It is the most painful SORE It is unfathomed darkness
Gnawing me, my within Where I am lost
Is filled with these cankers I am searching
Of pain- The cause of my Agony
I find no panacea for it Soon I find myself
Except Deluded- dejected- desolate.
DEATH.
Broj 2 POETA 11

12. Predstavqawe stranih pesnika - Indija
DEV BHARDWAJ, was born on November 20, 1948 at
Village Marar, Tehsil Batala, Dist. Gurdaspur (Punjab), India. He
got his primary education at his village and higher education at
Chandigarh where he is settled since 1966. He has written sever-
al books of short-stories, plays and children books besides trans-
lating some world famous classics into Punjabi.
Notable books : (1) Chouvi Ghantian Da Zehar (short-stories in
Punjabi) (2) Opre Bande (short-stories in Punjabi) (3) Akharbaaz
(Play in Punjabi) (4) Gaunda Punjab-Mele te Teohaar (a book on
Fairs and Festivals of Punjab) -Published by Publication Division,
Government of India, Ministry of I & B New Delhi. (5) Amrita Pritam
: A Living Legend. (Ed.)
Translations into Punjabi : Salome (a play by Oscar Wilde), Endgame (a play by Samuel
Becket), Early Joys (a novel by Fedin), I Dare : Kiran Bedi (a biography), Inside CBI (by
Joginder Singh)
Other activities : Director, India Inter-Continental Cultural Association (Regd.),
Programme Director, Writers Club International, Editor, Kafla Inter-Continental.
Visited : USA, France, Italy, Czech & Slovak Republics Bulgaria, Mauritius
writer_dev@hotmail.com
MEETING A SLEEPING MAN (A SHORT-STORY) BY DEV BHARDWAJ
The thought of meeting the sleeping man about this. I thought — I should get a long
came to me when I myself was in deep leave from my office. But perhaps it could
slumber. Though I was asleep yet it seemed not be possible. I had no hope of getting
I was quite awake and was in my full sens- such a long leave, although I had not taken
es. To be awake when asleep, or be woken any kind of leave for so many years. But
up when still asleep, or to sleep when who cares for these things in the offices?
awake... it can happen anytime, anywhere. Who thinks about this? Just keep on attend-
It has been happening.. as if it was just a ing the office daily, your presence is more
natural thing. It acquires the habit of being precious than your work. Just last year I got
natural - it has been like this - so it goes. an appreciation letter. It was for my regular-
Although I was asleep yet I was toying up ly attending the office without any leave
with an idea, a scheme, "Why don’t I go and throughout the year. When the
seek out the sleeping man." Someone was Superintendent read my application, it
saying this... I was listening. A sleeping man looked like he was suddenly caught in a
has a strange charm of his own, I could feel bind. It appeared that he felt that without me
this in the cozy bliss of my sleep.It was due he would be just rendered useless.
to this reason that I didn’t feel any wonder "Cause of Leave?" The question was to be
when the thought to meet the sleeping man naturally put because I had not mentioned it
dawned on me in my sleep, that is. Rather I in the application.
felt that I was just fully awake at that time... "A personal work."
I was talking to myself, about myself, trying "You know how much rush of work is there
to know something.... to say something. It these days?"
was not that my desire was so extraordinary "It is always so."
or so silly that it could not be told to any- "I advice you still to reconsider."
body... that I was not trying to tell it to any- "I must go."
body... Perhaps someone may not like it... "Where to?"
perhaps it may sound very silly and absurd "On leave."
to someone... perhaps it may get lost on oth- "I mean which work you are going to do dur-
ers. ing leave?"...
But at one stage I felt it necessary to tell all
see whole text: http://www.poetabg.com/htm/clanovi/Dev_Bhardwaj.html
12 POETA Broj 2

13. Predstavqamo kwi`evne klubove i udru`ewa
Dru{tvo pjesnika "Antun Ivano{i}", Osijek
Ribarska 1, 31000 Osijek
telefon: 0916016694
pjesnici@gmail.com
www.drustvopjesnika.hr
pjesnici.blog.hr
Dru{tvo pjesnika "Antun Ivano{i}" Osijek je
skromno. U njemu su se prona{li ljudi iz ljubavi
prema poeziji i dru`enju. Uporni smo, ali isto
tako i svjesni svojih mogu}nosti. Prva zbirka
na{ih pjesama "Osje~ki stihovi" iza{la 2003.
ra|ena je sa velikim entuzijazmom. Pazimo da
nas ne obuzme euforija, a tako|er i da ne pok-
leknemo pred problemima. Osnovno zbog ~ega
i jesmo postali Dru{tvo jest ljubav prema pisan- pokrenuti iskrene osje}aje. Od na{ih prvih
ju i pjesmama. Dru{tvo danas broji 45 aktivnih koraka daleke 1997. godine gostovali smo
~lanova u dobi od 16 do 70 godina, te 50-tak {irom Slavonije i upoznali mnogo ljudi
potpornih ~lanova i 4 po~asna ~lana. Kroz zaljubljenih u `ivot i poeziju. Ljubav je ta koja
Dru{tvo je od 1997. godine pro{lo 100-tinjak nas vodi. Ona je univerzalni dio na{e du{e. Od
pjesnikinja i pjesnika svih uzrasta i afiniteta. nje smo satkani i zbog nje i postojimo. Kroz
Najstariji na{ ~lan bio je pokojni Dragutin pogled ljubavi, sve poprima boje, zvukovi su
Tadijanovi}, pjesnik i znanstvenik, ali prije melodi~ni, a mi se osje}amo kao prirodni dar
svega veliki ~ovjek. dobro poznatog nam prostora i vremena u
kojem jesmo. Osje}ati, primati i davati te
osje}aje, `ivjeti u njima i sa njima, ispunjene je
kojem svi te`imo. Povijest nam kroz svoje
u~enje pokazuje koliko smo sli~ni, bez obzira
Razli~itosti u iskustvu, obrazovanju i
mnogo~emu drugom nas povezuju. @elja nam je
ponuditi ljudima pjesme i istovremeno u njima
Broj 2 POETA 13

14. Predstavqamo kwi`evne klubove i udru`ewa
tko je kada i gdje `ivio. Na nas njene zakoni-
tosti, pokatkad djeluju upozoravaju}e, ponekad
utje{no, ali jedno je sigurno da smo svi mi,
ovdje ili u nekom pro{lom vremenu na istom
putu. Putu u~enja i spoznaja, istine i razumije-
vanja. Taj put ne prolazimo sami, uvijek je
ljubav sa nama i u nama. Ljubav me|utim, ne
hoda sama, ona je u "{etnji" sa svime {to nas
Dugogodi{nje djelovanje ~lanova Dru{tva izn-
okru`uje. Sve zajedno vodi, prepoznaje i prih-
jedrilo je 6 zajedni~kih zbirki i Zbornik 2. sus-
va}a.
reta pjesnika Osijek 2008. U knjigama je zastu-
pljeno preko 100-tinjak autora sa oko 1000 pje-
sama. Bogatstvo pisane rije~i ~lanovi dijele sa
gra|anima Osijeka i sudjelovanjem na raznim
manifestacijama {irom Slavonije i Baranje.
S takvim razmi{ljanjima su 24. lipnja 1997.
godine osnovano je Dru{tvo.
Od osnutka ~lanovi redovno gostuju na TV-u,
radio emisijama, tiskanim medijima, {kolama.
domovima za stare i nemo}ne osobe, i u knjiga-
ma drugih udruga iz Hrvatske.
Predsednik Dru{tva pjesnika "Antun Ivano{i}"
Boris Nik{i}
14 POETA Broj 2

15. PESME BEZ GRANICA
NUT SRI]NOG GRIJA UZDASI DU[E
Nut sri}nog grija,
na kog je zmija Pri~ao bih ti o sebi,
mater Evu, `enu prvu, ali nemam vi{e svog vremena,
nagovorila la`u}! kao da ga nikada i nisam imao,
jer ovo nije moje vrijeme i leti.
Jer Sin od vika Bo`ji,
~ovika kupac prvi, Pri~ao bih ti o svemu,
s ~inom krvi o skrivenim tajnama svemira,
odkupljuje krv daju}. o mramornom jutru,
o tome za{to kapi ki{e nestaju u meni,
O Bo`e, Bo`e, tko l' Tvoju
mo`e ljubav dose} o vjetru dok planinom struji,
koju motre} o zimi sto se drhtanjem budi,
brez dna i mire vidi? ali nisam vi{e u svom vremenu,
kao da nikada i nisam bio,
O, ~ovik {to je,
kakov i tko je, jer ovo nije moje vrijeme i leti.
da za njega gri{e}ega
Bog kri` i muku slidi? [aputao bih ti prolje}em
Samo Bog se kini... u naru~ju ravnice i s jutrom sanjao,
Du{o, procini: a u sitne sate ispod srca ubrao
Bog za tebe daje sebe, i ponovno kao krv crvenu ru`u
jao, na prite{ke muke... s laticama slo`io u divnu pjesmu.
Antun Ivano{i} Uskovitlao bih rije~ima tvoj san
i poklonio cvije}u miris tvoje kose,
PLOVIDBA izmislio te u {koljki mora,
dotaknuo zvijezdom tvoj pogled
Ve~ernje rumenilo se gasi i ispleo misli oko tvog struka,
Nad zemljom zavlada tama
@udnja za milosrdjem ali nema{ vi{e svog vremena,
kao da ga nikada i nisi imala,
Nebeska tijela nestala jer ovo nije tvoje vrijeme i leti.
U ru{evinama
Obezglavljene svjetlosti Sada kad sam sam kriknuo bih,
polomio sve udaljenosti,
Izdi{e prolaznost
Slike tajanstvenih umjetnika sru{io planine i iscijedio rijeke,
Jedva zamjetljive pokrenuo olujni vjetar,
samo da prigrlim tvoje nemirne boli,
Tijelo slomljeno zagrlim i povedem kroz svoje poljupce
Do ravnodu{nosti i tamo gdje vje~nost {uti odletim s tobom,
Du{a prokleto stenje u zanosnim pokretima milovanja
Ne vra}a{ se natrag i s nje`nim uzdasima tvoje du{e
[apnuo sam sam sebi otkrijem netaknuta mjesta ljubavi,
I zaplovio pustinjom ali nemamo vi{e svog vremena,
kao da ga nikada nismo imali,
Ka cilju jer ovo nisu na{a vremena i lete.
Nenad Bakaj,
Brisbane, Australija Zal Kopp
Broj 2 POETA 15

16. PESME BEZ GRANICA
OBNA@ENA KARMIN
Zatvaram o~i Crtam konture tvog lica
i dopu{tam na tvojim rukama ali ne mogu da napravim celu tvoju sliku
da se izmrvim kao hleb. razbio si se u hiqadu komada
Lebdim iznad kreveta ne mogu da te sastavim
kao ~estica vazduha. ali te nosim u sebi kao sve boje ovog
U zajedni~kom u`itku
sveta
sa nevinim osmehom,
toplim dodirom i poqubcem,
dopu{tam ti da me qubi{! LÄPPSTIFT
Dok le`im kraj tebe,
obna`ena Att måla fram dragen i ditt ansikte,
od glave do pete, det gör jag
ose}am se po`eqna `ena men jag får aldrig en hel bild av dig
koja uvek odnovo, i odnovo, Du gick ju sönder i tusen bitar
daje ti svoje nevino srce. som är svåra att forma igen,
Unose}i te u svoje tajnosti, så nu bär jag dig som färger inom mig.
dajem novu strast
svoga tela... Emma Alexandra Luthander
Qubim te!... [vedska
Qubi{ me!...
Izme|u dva uzdaha SRE]NA NOVA 2010.
@ivot je lanac od dana Za srpsku Novu godinu
koji brzo prolazi ... volela bih da ~itam pesme
Mig... uhva}en izme|u dva uzdaha ... na fudbalskom stadionu
U ulici moga detiwstva
sakrila se leptirica
Da pqunem
da ne bude uhva}ena
kanxama prostora i vremena. u crnu rupu univerzuma
Skrivena iza utopije
prepu{tala se igri, Da doktoriram
a sunce je izgrejalo na wegovom poqupcu
da osvetli tu sre}u, u preponu
taj odraz nebeske lepote.
Da budem predava~ica
Pesma za ples qubavi
na jednom evropskom
Ose}am gluvo doba,
univerzitetu
nebo ne mo`e da prevazi|e
svoju granicu,
a ja kao {to vidite mogu Eleonora Luthander, [vedska
i misao moja mo`e.
Samo {to nisam zapevala,
re~i kre}u... ^UDO
Ple{em kao ti Miroslavu Belovi}u
i sledim tvoje najmawe tragove,
dah za dahom, Ve~eras
poqubac video sam ~udo. I ja
i prva devoja~ka objava, pitao sam ~udo:
re~ oplodnik prodire, "[ta }e biti daqe?"
nagove{tava zvuke "Ne `uri!" -
zing - zang - zing.
odgovorilo je ~udo.
Slavica Urumova,
(Skopje) R.Makedonija ^urilov Aleksej, Rusija
16 POETA Broj 2

17. PESME BEZ GRANICA
PEVAJ, SRBIJO MOJA u carstvu ciganskom kakve nema,
na ple}a tvoja, delijo,
Pevaj, Srbijo moja sokoli da se gnijezde,
Pevaj, da du{mani da ti i sveci zavide
Nad tvojom tugom ne likuju. kad korak niz drum na~ini{ ...
Pevaj, kao i uvek
Kad ti je najte`e bilo, Poga~u }u ti pod sa~em
Kada si decu svoju na na{em ogwi{tu ispe}i,
Na Kosovu gubila. poga~u od bra{na bijelog
Pevaj, Srbijo moja i suza bisernih
Da zlobnici utihnu. tri dana se pu{i, miri{e ...
Pevaj iz grla bela Cijelo selo pozovi
Da zavidnici presvisnu. kad je kr~agom rumena vina
Pevaj, Srbijo moja uz gozbu zalije{ ...
Na Dunavu i Sitnici.
Pevaj, Djecu }u na{u skupiti
A narod tvoj }e za uzvrat po svijetu {to se skitaju
Tebi s qubavqu uskliknuti. da ocu u ~elo gledaju
svjetliji od kakvog fewera
[reder Dragica (Mateji}) {to ga s istoka donio
stari kirixija ...
A ti da mi se gizda{ i pjeva{
i divqe kowe da kroti{,
kraj vatre gordo da sjedi{
i britku sabqu da pa{e{,
i tutun na tutun savija{
iz srebrn-ibrika da sr~e{,
tri sluge da mi te slu`e ...
a lice tvoje veselo
MOLITVA BIJELE CIGANKE ko kalaj s kazana da blista ...
Kupi}u ti kowa Ej, sve }u da ti pripravim
krilatog kowa da ti u snu {apu}e ... kraj nogu tvojih da le`im
Ma kakvog kowa: samo od ~erge ne idi,
kupi}u ti ergelu bijelo robqe ne qubi ...
bijelu ergelu da te topotom uspavquje ... od Boga dvore da istem,
nove mamuze, kostretni {e{ir, ako ~ergu ne voli{
bi~eve i sabqe srmom okovane, {to tvojom du{om miri{e ...
srebrne no`eve s ko`nim sapima ti mrkim okom pogledaj,
i novu ~ergu tvoje su `eqe mi naredba,
nalik kolibi zor-haramba{e ... ti plemi} meni ciganki
jedan pod kapom nebeskom ...
Kupi}u ti la|u samo mi ne idi gospodaru moj,
golemu la|u od sandalovine dragane,
da wom ispara{ mora daleka- kowa }u bijelog tebi kupiti,
ko{uqe moje jedra da joj budu, ma kakvog kowa, ergelu,
od kose moje u`e }u isplesti ergelu, carsku ergelu
da se za ~vrsto sidro uhvati- da snove tvoje nemirne
nebu }u svoju tajnu otkriti da `elim niz poqe pustim da jezde ...
jarbole tvoje sre}a da prati ...
Vinka Peri{i} - [arenac
Otka}u ti dolamu Crna Gora
Broj 2 POETA 17

18. PESME BEZ GRANICA
PREOBRA@EWE MARAMA TVOJA STAJA]A
Stoqe}ima strpqivo ~eka Spavam svaku no}
Raba Bo`ijeg, mene, na te`anom jastuku
Gre{nog poput svakog ~ovjeka jer tako ose}am
Da me iz ni{tosti prene. tvoje vredne prste
kako prepli}u pre|u,
I bi mi re~eno: Idi! kako vuku brdo razboja starog,
Zna}e{ kuda i kako, a ne mogu da te sawam.
No}u se najboqe vidi
Dodu{e te{ko ali - ako! I maramu tvoju staja}u
nosim kao amajliju
Krenuh na put bez i~ega sa~uvala me je ona
Bri{u}i s lica no}nu moru od mnogije zala,
I s prvim pijetlima ugledah wega veruj mi,
Manastir Lipqe u zoru. osetila sam to ~ulima
koje si mi podarila.
Slu{am ti{inu {to se Da li si sre}na tamo,
Bistricom umiva i svira da li si decu svoju prona{la;
A mene zvuci ne~ujno nose prepolovila si nas,
Pred samu portu manastira. i tako majke
na ravne ~asti
Pogleda uprtog put visina svoju qubav dele,
Dok srce plamti kao kamin to znala ranije nisam.
^ujem: u ime Oca i Sina
I Svetoga Duha, Amin! Ja tebe samo ne vidim,
al' tvoje re~i odzvawaju,
Milo{ Mili}evi}, svakim danom otkrivam
Republika Srpska da tek sada razumem
ono {to nekad nisam
umela a mo`da ni htela.
Hvala ti na mudrosti,
na svoje k}eri ih prenosim
a maramu }u po pola
kako to ti si ~inila
kada si svakom ~abricu sira
u jesen donosila
MESE^INA i govorila da se sok iz wega
prekuva, ohladi i vrati,
Sve mi se no}as ~ini da bi do prole}a trajao.
Inertna svetlost u telu lepi
Da bi sutra videli radoznali Ako ove re~i mogu
nekako do tebe dopresti,
Prefinjene o`iljke meseca
budi nam spokojna
U svojoj punini dok u`iva
u svome ve~nom stani{tu,
I taj u`itak na tela na{a naga
tvoji plodovi
Prenosi lahko u paperju
po celom svetu ra{trkani
Dok se kotrljamo razigrano
Ali ne`no, ali nesvesno dovoqno svega imaju,
Nekako opijeni u ~arima ako brine{, ne brini
samo ponekad u san mi navrati.
Mese~ine
Dragina-Gija Bradi},
Shehu Fahredin Novi Zeland
18 POETA Broj 2

19. PESME BEZ GRANICA
BOGIWA PRAVDE QUBAV I MLADOST
Da li me vidi{ Gledamo parove mladih
me|' slovima krijem se? kako zagrqeni ulicama {etaju,
Neko mi ozari lice stisli se jedno uz drugo,
Kroz miris kafe. Otaxbina, i tihim glasom pri~aju.
Zemqa moja! Wihova su lica vesela,
Srpski opanci krvqu se pune neprestano se sme{kaju,
Kroz vekove prolivene. tako im dani prolaze,
Sawam, a budna sam, jer u qubavi i mladosti u`ivaju.
Besane snove sawam. Qubav je tako sna`na,
Sa perom razgovaram, {to srca mladih spaja,
Gde je "Bogiwa pravde"? a simpatije i mladost zaqubqenih,
Da li jo{ uvek sa ma~em puni su wihovih do`ivqaja.
Tra`i Bogove s Olimpa, Qubav je ja~a od "ma~a"
Dok ~ekam da moja slova o`ive? to je dobro poznato svima,
Iz pesama procveta lotos govorilo se u pro{la vremena
Dok u ovim stihovima pa tako je i danas me|u mladima.
"Bogiwa pravde se krije"
@ivko Begovi},
Teodora-Toda Mati}-Medi} Austrija
Sidnej, Australija
@RTVA
U hladne ve~eri snene
U TUINI U dubinama plavih okeana
Prokleta tu|ina s' okovima stegla, U mra~nom svodu slutwe
grobna memla `ivot mi osu{i, Na kamenu spoticawa
okre}em se, svuda, zmijska legla,
Otaxbinu ~uvam u rawenoj du{i. Za ~ista prostranstva `ivota
Na pustim ostrvima sudbine
Iz ropstva misli zavi~aju lete,
zvezdanom nebu pod suncem Slobode, Rije~i umirahu u svom }utawu
iz legla mr`we, pogledima prete, Sa strepwom srca mog
strahom okovali, sve, ponosne narode.
Za tren qubavi usidrenih ti{ina
Vazduh gu{i, cve}e ne miri{e, U bespu}u `rtvovah sebe
okovan Prometej, svuda kreket `aba,
bolna du{a s Otaxbinom di{e, Za puteve bez povratka, za najqep{i stih
qudska r|a, na Bo`ijeg raba. O ne~emu {to se zva{e ^ovjek.
Bo{ko Topi}, Deyana Maria
Amerika Velika Britanija
Broj 2 POETA 19

20. PESME BEZ GRANICA
MJESTO?! NA[ MIR
Tra`i{ ulicu Gjedali smo se bez besedi.
za dah Tlo pod nami je nestalo.
Si su se raza{li,
u kojoj }e{
nigdere ni~ega ve} bilo ni.
da ga ispusti{
iz probu{enih grudi I vreme se j' fermalo.
i utrobe umiru}e. O~i va o~i, iskra je sko~ila,
Zagrlili smo se jako,
Neko mjesto I ostali samo tako.
prikladno Di{ela san tvoj profum
za tvoje odijelo na mehkoj ko`e.
boje ko`e Lice san na tvoj vrat nagnula
mirisa urina. i va na{ mir utonula.
Prsti su pasali
Mjesto
kroz tvoji vlasi,
dovoljno daleko I vi{e va`no ni{ bilo ni,
od pogleda Samo na{ svet i va njin mi.
bijesa i buke
gdje samo Tatjana Udovi}
ti{ina doziva. Hrvatska
Nikada
nisi sam
sjenka je
je s tobom
pu`e po asfaltu
i nikada KAD PESNIK VOLI
ne pokazuje
svoje lice. Kad pesnik voli
pune su mu o~i
Sa sobom opijen istinom vladaju}ih re~i
da svu tu pravu qubav u pesmu pretvori
svuda nosi{ makar ~eznuo do smrti
kutiju da ga sve to boli.
umjesto dlana
i gledaju}i u nju I sam kao stranac
u bezli~noj no}i
plitku i praznu za`ubore snovi ko prolazna plima
shvatio si odavno dok od qubavi gori
da ni{ta nepomi~an ko stena
bolji nisu. kao gorda silueta
u blato uspomena
trpi sve udarce
Ljudi. jednog sawarewa.
Goran Vrhunc Jov~evska Katarina
Sarajevo Makedonija
20 POETA Broj 2

21. PESME BEZ GRANICA
@EQA DIE DUNKELHEIT
Danijelu
Mit müden Augen schaue ich in die Weite
Ako umrem. a ne stignem... Die Nebelwolke weich grau und nach
Ostvari mi `equ sine. Ist das der Nebel oder vielleicht das
Prekrij Drinu mostovima, Wasser
a poru{i sve carine. Des schmalen Flusses meiner Heimat?
Ne daj, ne daj da nas dijele,
s dvije strane rijeke Drine! Die Este der Trauerweide biegen sich
Jednu `equ ispuni mi: Als würden auch sie Heuteabend trauen
Neka Srbi slo`no `ive! Während über dem Fluss traurige Lieder
Prekrij Drinu mostovima, singend
a poru{i sve carine! Im grossem Schar schwarze Schwalben
Ako umrem, a ne stignem... kreisen.
Ostvari mi `equ sine! Ist das ein Tag oder auch nicht
Oder das Funkeln der Sternen i Chor
Cvija Mitrovi} Alles ist müde die Sonne vor dem
Australija Untergang
Die Dunkelheit breitet sich in meiner
Heimat aus.
Sie versinkt langsam und taucht wieder
Um Hilfe schreiend auf
Meine Posavina, wie ein kleines Boot
Um welche wilden Wellen schlagen.
Das Seil knirscht alles ist schrecklich
Es nähert sich der sichere Tod.
TO THE DEAD POET OF OBSCURITY
Ist es der letzte Tag oder nicht?
(In honor of the dead unpublished poet) Meine Seele weint leise untröstlich empört
Während bedeckt von grauen Wolken sie
Well done! Dem traurigen Schrei der Schwalben
You have won! zuhört.
You should not feel sorry.
Your unpublished poems Marko Lj. Ru`i~i},
-always remember- [vajcarska
have not been buried, UNE PAGE
haven't bent il avait le cœur peint sur son visage
under the strength of time. il tricotait des notes du bout des doigts
Like gold de la musique au fond des yeux
inside the soil sur ses lèvres dormaient des baisers
they remain, bleus
they never melt. il tournait des pages
They may be late l'homme sans âge
but they will be given une nuit, j’ai croisé son sourire
to their people maintenant, je passe mes nuits à écrire
someday, à rêver
to offer their sweet, je n’arrive plus à dormir
il ne lira peut être jamais
eternal essence.
je dois tourner la page
Dr. Dimitris P. Kraniotis,
Zorica Senti}
Gr~ka
Francuska
Broj 2 POETA 21

22. OSLIKANA POEZIJA ili POEZIJA SLIKE
22 POETA Broj 2

23. OSLIKANA POEZIJA ili POEZIJA SLIKE
Broj 2 POETA 23

24. OSLIKANA POEZIJA ili POEZIJA SLIKE
24 POETA Broj 2

25. OSLIKANA POEZIJA ili POEZIJA SLIKE
Broj 2 POETA 25

26. OSLIKANA POEZIJA ili POEZIJA SLIKE
26 POETA Broj 2

27. OSLIKANA POEZIJA ili POEZIJA SLIKE POETA
NEO^EKIVANO, IZNENADA
Vreme kao da je stalo,
a ti si oti{ao daqe,
ja sam jo{ uvek na dnu.
Vreme kao da leti,
a tvoja krila su nevidqiva,
sna`na i zavodqiva,
krila an|ela na vratima pakla.
Ve~eras neko jako kuca
dok vetar spava me|u perjem.
Srce tako lako puca
kad shvati da si ti iza maske
skriven.
Ve~eras i ti
me|u usamqenim srcima,
a moje }e te primiti
neo~ekivano, iznenada
kraj `ivota.
Vreme kao da ne postoji
kad u tvoje o~i gledam
i nebo je u drugoj boji
kad se tebi u mislima predam.
Tvoja krila nevidqiva,
sna`na i zavodqiva,
krila an|ela na vratima pakla.
Ve~eras i mi letimo,
iznenada, neo~ekivano!
Violeta Milovanovi}
BADWE VE^E
No}as nas sa oltara kade.
Sletjele pahuqe su swe`ne.
KAD SMO SE VOLELI, @ELELI Ti me jo{ jednom, Beograde,
Prima{ u svoje ruke we`ne.
Ostavqam svoje ti moqce, da jedu jastuke,
I brdo `utih mrava pod pragom po`ude, I molitve i meteori
Ostavqam ove bolesne, nervne }elije, U~ini{e te onim {to si.
Koje su celog `ivota volele, `elele. U svakoj tvojoj sitnoj bori
Burna se istorija nosi.
Ostavqam tavan gre{nih ti misli i o~aja,
I lampu koju si palila kad si me ~ekala Iskre se sazve`|a po svodu.
Seti se bu|avih }o{kova od vla`nih uzdaha, Mno{tva me svjetiqaka mame.
I onih dana, kad si me volela, `elela. Iskonska milost prema rodu
K'o dobri duh zaposjeda me.
Ostavqam srce ti moje na plotni o~aja, Slute li `amori tramvaja,
I zadwu zamrzlu la` na sklopqenim kapcima, Slike {to prolaze sa strana,
Ostavqam ovu ti pesmu da bi te setila, Da sam milion otkucaja
Da si me jednom ludo volela, `elela. U bijelom snu Kalemegdana?
Stevan Vreki} Gordana Mali}
Broj 2 POETA 27

28. POETA
IMA NE[TO [TO TREBA DA ZNA[ JAVNA PESMA
Prizna}u ti Izme|u dva bola,
Sada te jo{ vi{e volim. u no}i koja ne mo`e opstati bez beline,
Al' istinu `elim da zna{ sakupqam sva svoja zavaravawa
Qubavi tvoje da nije i odri~em se re~i za molitvu veka,
Ja ne bih bila ono {to jesam. jer, u ovom duboko urezanom se~ivu sna,
Skriveni draguq u srcu tvome uzalud ~araju poetike
Koji mi osmeh na lice dade kada o tome }uti ptica zajedni~ka.
I toplinu du{i vrati. I uzalud jedan svetao krug
Prizna}u ti ne mogu da krijem obilazi nebesne riznice
Volim te! Mora{ znati. i krade zvezdane ki{e
kad svako spava u svome svetu
Qubinka To{i} a svet izvan wega.
Slobodanka @ivkovi}
UZDAH
Pripada ti ovaj svet.
Sav.
Od otpadaka sazdan,
od trulih plodova.
Gust od nagomilane mr`we,
pro{aran tankim zracima svetlosti.
OPROSTI BOGORODICE QEVI[KA I {ta sa wim?
Takav je.
Budimo se sa glasovima ptica Ne mo`e{ ga promeniti, ni trampiti.
Svetlost kandila treperavog `i{ka Ne mo`e{ ni da ga shvati{.
Obasja zauvek bo`anska lica A ceo je tvoj.
Kuda to Bogorodice Qevi{ka.
Ne zaboravi da se umno`ava sve.
Oprosti mi {to krvarim iz mraka
Pripratom du{e sa toplinom `i{ka Tri puta trule`,
Pamtivekom ispod sun~evih zraka sto puta trule`.
Spas za nas Bogorodice Qevi{ka.
Jedan zrak, jo{ jedan,
A iz fresaka koje vetar lista dva zraka.
Merilo pravedno bez jednog vi{ka
Kao iz raja {to naknadno blista Tvoja odluka
Bogorodice Knegiwo Qevi{ka. da se odrekne{ trajawa
ni{ta ne}e promeniti.
Mo`da to da{ak koji samo sklizne A sveta se tog
Na svetlost kandila i du{u `i{ka ne mo`e{ odre}i.
[to se pretvara u plamen {to lizne
Bogorodice besmrtna Qevi{ka. Kao vedro u bunar spu{teno
pun si bunarske vode.
Mo`da je to vetar i sa wim ki{a
Od mog srca samo jedna kri{ka I uzdah tvoj te{ki
Mo`da je smrt htela da me presli{a {upqe odjekuje u tami.
Oprosti Bogorodice Qevi{ka. Umesto tebe se,
na dnu umno`ava.
Milan S. Kosovi}
Gordana Simeunovi}
28 POETA Broj 2

29. POETA
GDE AVO SPAVA? SA TREMA
Ja sam pro{la ^emerno, Trebiwe, Miri{e zemqa na tragove nestalog
u Sutjesci ladila se glava, snega
opet, onda Fo~u, Nevesiwe, sa trema brojim zgusnuta stabla breza,
nisam bila tu gde |avo spava. obraze umivaju mi o~i,
a celo telo grebe jeza
I kordunska obi{la sam brda,
i kroz {ume lutala, badava, se}awa na susrete pod stra`om zimskih
i jelena gledala sam krda, no}i.
al' ne na|oh, gde taj |avo spava. Miri{e zemqa na odbegle vode pustim
putem
Crnogorski videla sam presto, Gledam..^ekam..
pod Cetiwem zeleni se trava, Mo`da }e{ odnekud ti mi do}i.
kamenito sve je ono resto, Dozivan se}awem na dane plave lepote
al' ne na|oh da tu |avo spava. i plavog bola,
kad ne osmeli se
Uputih se do ^a~ka, pa Gu~e,
tamo mora biti neka strava, kukavi~je srce u meni
odmahnu{e qudi-nemogu}e, i kad bar jedan put nisam postala tvoja:
'ajte sva{ta, da tu |avo spava! Vatra, `ena, qiqan ... Nimfa i snaga...
Stari vreme oko mene.
Ja na Rajac, Vruj~ani mi ma{u, Razilaze se svi i `ivot uti{ava...
pa iz bawe, s srcem ko u lava; Sve vi{e sebi postajem naga slika,
na pogre{nu nai{la si pa{u, sa koje prosijava sve , osim tvog lika
nisi stigla tu gde |avo spava! A, jo{ su mi snovi puni tebe...
I misao...
Ma, ko mi se protiv vraga busa, Progoni me kajawe:
na}i }u ga, da ga vidi java, Da mogli smo biti smisao i ovog dana
iz Kru{evca, na konak do Brusa;
namerni~e, |avo tu ne spava! i da bi mi na ramena suva i stara
prebacio ogrta~ od vune.
Ja u Pe} }u, kroz Poqe kosovsko, I da bi stavqala {ake ti,
(vozom nekim, ma{ina kilava), na moju {oqu ~aja
divna zemqa, ko leto mihoqsko, da ih grejem
shvatih odmah, tu |avo ne spava. I da bi me zbuweno gledao
kako se smejem
E, avoqa varo{, sad znam gde je, uzletu divqih patki iz {a{a...
na sve druge pute obustava, Nisi saznao nikad,
kor{umlijski narod mi se smeje, da me jedino ti boli{
jest |avoqe, ali tu ne spava.
i bezazlena pro{lost na{a,
I umorna, posle tolkog puta, koja se samo davno, tada,
spoznah da sam tragala bezglava, ~inila da je od tog soja
i {ta tra`im van bo`ijeg skuta, A sve vreme rastao si
{to bih znala gde sam |avo spava? od nevinosti do bola,
koji }e biti moj trag
Ali, staze kojima sam pro{la, i kad odem daleko...
napuni{e srce mi milinom, Znam, da }e ~udan nemir, `al i ~e`wu
za |avolom, ja sam nekim po{la, ose}ati neko
vratila se sa jednom istinom; ko bude s trema gledao na put
kad ga naliju odbegle vode i zaveju
da u mestu sre}a se ne tra`i, zimske no}i
da je ~ovek, kol'ko se uputi,
sve istine, zablude il'la`i, I nadati se u drhtaju br{qanovog grawa
otkri}e mu prevaqeni puti. kako }e neko putem mu do}i...
Jasmina [iki} Jasmina Jankovi}
Broj 2 POETA 29

30. POETA
I @IVOTIWE ZNAJU MOLITVA ZA DOMOVINU
Ovde se `ivi od nade Bo`e moj, molim Te, hajde u~ini,
Momci, devojke ne rade. Skini mi crninu domovini,
Svi ~ekaju izbore. Makni joj korotu, taj kam'sa vrata,
Nova vlast, nova nada Da brat mo`e poznati brata.
I sve u vodu pada.
Ni{ta se ovde ne mewa Jer su joj ovo ime dali
Sem godi{wih doba i garderoba. Oni pod kim' smo robovali.
Pada skup{tina, vlada i {ta sada? Feriz Beg, pa{a, od Skadra grada,
To doma}e ~ak i divqe `ivotiwe znaju. Pa{alukom Skadarskim vlada.
Idemo na izbore,
Narod se pita... Kad ur|a vezanog u Stambol prati
I zemqom Zetom sta' upravqati,
Borislava Dvoranac Gospodsku sobu Srpskoga dvora,
Nazva u besu - Crna gora.
A razlog sada ta~an ne znamo,
Mo`emo samo da naga|amo.
VREME RATNO Da li zbog crnih {uma i qudi,
Ili surovih planinskih }udi.
Objavih rat
Ili zbog roda Crnojevi} Iva,
da u sebi u}utkam Kad ur|a wegovog uhvati `iva.
Srbina Il' crne sudbe {to Turke prati,
Hrvata Kad Zetom sta'{e putovati.
Slovenca
Makedonca Skini s' roda mog te crne boje,
Crnogorca Da bude svedok slave tvoje.
Muslimana Radosnim bojama {to u Te' ima,
Ma|ara Oboji Gospode rod moj sa wima.
Tur~ina
[iptara Skini prokletstvo koje dobismo,
Kojim se nesvesno ponosismo.
da odstranim Jer ~esto sudbinu odre|uju,
sve nevere Imena koja nam dodequju.
da ostane samo Pomozi Gospode sa visine
~ovek u meni Da ne budemo deca crnine.
Usli{i Svevi{wi molitvu moju,
i vera Skini s' roda mog tu crnu boju.
u ~oveka
prijateqa Vulko [}eki}
druga
i qubav
i lepota
za sve
u ru`i~waku
`ivota.
Peko Lali~i}
30 POETA Broj 2

31. POETA
ONA KU]O MOJA
Neopozivo izmi~e Ku}o moja, u pustoj planini
Nad prostorom lebdi i ne da I sama si pustiwa duboka.
Vremenu ni jednu po~ast Zavese ti izbledele skrile
Nedostupna u snu ~ita Pau~inu sa drevnoga {toka.
Ovidijeva pisma poznatih
Qubavnica Ku}o moja, u studenoj gori
Nezapisiva je Duboka te hladno}a savila.
Nema je tamo gde je najvi{e ima Nema dima iz oxaka tvoga
Me|u kapima zakasnelih re~i Stara majka vatru zagasila.
U re~niku bo`ijih carinika
Weno magnetno srce izu~avaju na Ku}o moja, u ambisu magle
Institutu za ritam Zamrla si od grobne ti{ine.
Prepoznaju je po woj Nema vi{e sa prozora zova
^as sun~ica Da ga ~ujem, da me `eqa mine.
^as princeza
^as samo ~as u skrivenom ~asovniku Ku}o moja u ve~noj pra{ini
Strelca Ostala si bez staroga raja.
Jedan lav joj se klawa Napu{tena, ka`wena i sama,
Bez pesama rodnog zavi~aja.
Zoran M. Mandi}
Ku}o moja na izvoru tuge
Do~ekaj me - vrata mi od{krini.
COKULE Ja se vra}am u naru~je tvoje
- Zbogom ka`em ukletoj tu|ini!
Bog ga je, ka`e, pogledao
da se iz rata ku}i vrati. Miloje Veqovi}
Veli da se slika nagledao
zverstva, ~ojstva i sakati'. KONOBARU
Pri~a o cokulama soldatskim Konobaru, dru`e, donesi jo{ malo,
{to ga kroz svu vojnu prone{e... ono staro, rujno vino {to se peni,
O rovu, le`ajima spartanskim, jer kad wega pijem sve do zore rane,
poqu gde mine ko krompir sadi{e. prestanem da mislim o toj plavoj `eni.
Spomiwe one {to se ne vrati{e Konobaru, brate, budi drug ve~eras,
deci, `eni, majci il' devojci... puni vinom ovu od kristala ~a{u,
Seti ih se {to ruku ostavi{e, jer kada sam trezan o woj budan sawam,
nogu, il' pamet... A tek jauci i sve me podse}a na tu qubav na{u.
wihovi i danas ga progone, Konobaru, molim, donesi jo{ pi}a,
~uje on ih kad su no}i gluve, znam kada sam pijan da qudima prijam,
i vapaji ga wihovi nagone a kada sam trezan samo o woj ma{tam
da zapla~e, al' su o~i suve. i tek tad sam spreman sve da porazbijam.
I uzme one pra{wave cokule svoje, Zato sipaj vino, sipaj bez prestanka,
za ~etku se ma{i, pa predomisli, jer jedino sa wim le~im svoje rane,
te vrati ih u isti trag - nek stoje. a kad budem pijan i po~nem da pla~em,
"Ne ponovilo se nikad!" - pomisli... tada me izbaci iz svoje kafane.
Mirjana Marinkovi} Nikola Stojanovi}
Broj 2 POETA 31