Profesionalna_orijentacija / Srednja Škola Hipokrat
Kakomotivisatiucenike
1. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и
наставна средства.
Na osnovu člana 25 Zakona o izdavačkoj djelatnosti zabranjeno je u cjelosti ili
djelimično preštampavati ili neovlašteno umnožavati/fotokopirati ovu knjigu.
Prilikom citiranja odnosno navođenja sadržaja iz ove knjige nužno je poštovati APA-
standarde, što znači da se direktno preuzeti tekst mora dati pod znacima navoda sa
oznakom stranice iz knjige, a više od 500 riječi uz odobrenje autora.
Knjigu u tvrdom povezu B5-formata sa 424 stranice možete nabaviti po cijeni od 40 KM
(20 eura), na adresi distributera:
IZDAVAČKA KUĆA SUZIĆ
"BOOKS AND SOUNDS", D.O.O.
Novice Cerovića bb, Banja Luka
PIB: 402368130007
PDV broj: 402368130007 Matični broj: 11000967
Žrn: 56209900018986-87 (kod Razvojne banke Banja
Luka)
Tel-fax: 00387-51-307-821 E-mail: xbs@blic.net
2. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Prof. dr Nenad Suzić
Kako motivisati učenike
Izdavač
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske
Srpsko Sarajevo
Za izdavača
Mr Tomislav Šipovac
Urednik
Dr Mile Ilić
Recenzenti
Dr Petar Mandić, predsednik Akademije nauka Republike Srpske
Dr Ratko Dunđerović, redovni profesor, Univerzitet Novi Sad
Lektor
Milutin Vujić
Korektor
Ranka Suzić
Tehnička priprema, korice, kompjuterski slog
Veljko Dejanović
Štampa
"GrafoMark" – Laktaši
2
3. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Dr Nenad Suzić
KAKO MOTIVISATI UČENIKE
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske
Srpsko Sarajevo, 1998. godine
3
4. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
SADRŽAJ
KAKO MOTIVISATI UČENIKE
PREDGOVOR ............................................................................................. 15
POJAM MOTIVACIJE ................................................................................ 20
TEORIJE MOTIVACIJE ............................................................................ 24
Prva učenja o motivaciji ............................................................................ 24
Rani bihejviorizam ................................................................... 29
Instinktivizam.................................................................................. 33
Psihoanaliza i motivacija ................................................................ 37
Kasni bihejviorizam ....................................................................... 45
Teorija polja Kurta Levina ............................................................. 53
Kognitivistička tumačenja motivacije............................................. 59
Učenje psihologa humanista............................................................ 71
Olportovo učenje....................................................................... 71
Maslov - teorija potreba ili hijerarhija motiva......................... 76
Motivacija postignuća..................................................................... 80
Teorije unutrašnje motivacije ............................................................ 84
Kriteriji razvrstavanja teorija unutrašnje motivacije ..................... 84
Festindžer – kognitivna disonanca................................................... 88
Heb – optimalna budnost ................................................................ 89
Hant – optimalna stimulacija .......................................................... 92
MekKlilend – adaptacioni nivo – postignuće ................................. 97
Berlajn – eksplorativna aktivnost .................................................... 99
Mek Rejnolds – kognitivna inovacija ............................................. 104
Kegan – redukcija neizvesnosti ...................................................... 108
Vajt – kompetencija ........................................................................ 115
Desaj – kompetencija i samodeterminacija .................................... 117
DeČarms – personalna uzročnost..................................................... 122
Čikzentmihalji – flou-doživljaj........................................................ 124
Doprinos dvo-ciljnih teorija motivacije ............................................ 128
VANJSKI IZVORI MOTIVACIJE ............................................................ 137
Materijalna nagrada ........................................................................... 139
Školska ocena ...................................................................................... 143
Školska ocena kao postignuće ........................................................ 143
Školska ocena i socijalni ciljevi deteta ........................................... 145
Šta ocenjivati .................................................................................. 149
Pohvala, priznanje .............................................................................. 152
Plaketa, pehar, diploma ..................................................................... 154
Ekskurzija, letovanje, izlet ................................................................. 157
4
5. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Grafikon školskog uspeha .................................................................. 160
Školska izložba, školski list ................................................................ 162
Školska priredba ................................................................................. 165
MOTIVACIJA I MORAL .......................................................................... 168
Društvene promene, moral i motivacija ........................................... 168
Od dogmatskog ka humanom moralu ............................................... 176
Vrednosti i motivacija ......................................................................... 180
Moral i ponašanje .............................................................................. 191
ODNOS MOTIVACIJE I KOGNITIVNOG STILA.................................. 197
Klasifikacije kognitivnih stilova ........................................................ 197
Memorijske strukture, kognitivni stil i motivacija ........................ 204
Pedagoške pouke – veza kognitivnog stila i motivacije ................... 209
UTICAJ EMOCIONALNE KLIME NA MOTIVACIJU............................. 211
Emocionalna klima u tradicionalnoj nastavi .................................... 211
Kako graditi emocionalnu klimu koja podupire motivaciju............ 217
ALTRUIZAM, EMPATIJA I MOTIVACIJA ............................................. 219
Socijalni ciljevi, altruizam i školsko postignuće - motivacija.......... 219
Empatija i motivacija.......................................................................... 225
Edukacija za empatiju podstiče motivaciju ..................................... 230
MOTIVACIJA U CILJNO-VOĐENOM UČENJU .................................... 231
Izvođenje ciljeva učenja ..................................................................... 232
Izvođenje ciljeva učenja – pedagoške pouke za motivaciju ............ 239
Aktivno ciljno učenje .......................................................................... 241
Neke metode, oblici i tehnike učenja u aktivnoj nastavi ................. 244
Izvori motivacije u aktivnom ciljnom učenju .................................. 248
Učenje zasnovano na objašnjenju ..................................................... 250
Kako učenje na osnovu objašnjenja rezultira motivacijom ............ 255
Učenje na osnovu greške .................................................................. 257
Motivacija učenika učenjem na osnovu greške ................................ 262
Ciljno-zasnovana evaluacija .............................................................. 263
DETETOVE PREDRASUDE O UČENJU, IMPLICITNE TEORIJE........ 267
Šta su to "implicitne teorije o učenju" ............................................. 267
U korist motivacije i protiv predrasuda o nastavi i učenju ............. 272
UČENJE UČENJA ...................................................................................... 274
Značaj učenja učenja .......................................................................... 274
Intuitivna osnova učenja i motivacije ................................................ 280
Jedan konvencionalni program obuke za učenje učenja ................. 288
5
6. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
MOTIVACIONA SNAGA HUMORA ....................................................... 291
Humor – neiskorišteni izvor motivacije u nastavi ............................ 291
Legalni i ilegalni humor u nastavi ...................................................... 294
Pedagoški efekti humora u nastavi .................................................... 296
Primjer jedne "radionice" za upotrebu humora u nastavi ............. 299
Didaktička upotreba humora ............................................................ 301
POGOVOR .................................................................................................. 305
REZIME ...................................................................................................... 309
ZABELEŠKE .............................................................................................. 310
LITERATURA ............................................................................................ 311
6
7. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
CONTENT
HOW TO MOTIVATE THE PUPILS
PREFACE..................................................................................................... 15
MOTIVATION AS A TERM...................................................................... 20
THEORIES ABOUT MOTIVATION......................................................... 24
The first theories about motivation ......................................................... 24
The early behaviorism.................................................................... 29
Instinctivism .................................................................................. 33
Psycho-analysis and motivation..................................................... 37
The late biheviorism....................................................................... 45
Kurt Lewin's theory ....................................................................... 53
Cognitivistic theories about motivation.......................................... 59
The theories of humanistic psychologists........................................ 71
Allport's Theory........................................................................ 71
Maslow – Theory of needs or hierarchy of motives................. 76
Motivation of achievement.............................................................. 80
Theories of intrinsic motivation......................................................... 84
Criteria for separation of theories of intrinsic motivation ............. 84
Festinger – cognitive dissonancea.................................................. 88
Hebb – optimal vigilance................................................................. 89
Hunt – optimal stimulation ............................................................ 92
McClelland – adaption level – achievement .................................. 97
Berlyne – explorative activity ....................................................... 99
Mc Reynolds - cognitive inovation ............................................... 104
Kagan – reduction of uncertainty.................................................... 108
Vhite – competency ....................................................................... 115
Deci – competency and self-determination ................................... 117
DeCharms – personal causality ..................................................... 122
Csikszentmihalyi flow-experience .................................................. 124
Contribution of two-goal theories of motivation............................... 128
THE EXTERNAL RESOURCES OF MOTIVATION................................ 137
Materijal reword ................................................................................. 139
School mark ......................................................................................... 143
School mark as an achievement....................................................... 143
School mark and social aims of a child .......................................... 145
What to grade ................................................................................. 149
Praise, acknowledgement.................................................................... 152
Medallion, goblet, diploma.................................................................. 154
Excursion, summer vacation, picnic ................................................. 157
7
8. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Graph of success in school .................................................................. 160
School exibition, school paper ............................................................ 162
School performance ............................................................................. 165
MOTIVTION AND MORAL ...................................................................... 168
Social changes, moral and motivation .............................................. 168
From dogmatic to humanistic moral.................................................. 176
Values and motivation ......................................................................... 180
Moral and behavior ............................................................................ 191
RELATION BETWEEN MOTIVATION AND COGNITIVE STILES..... 197
Clasifications of cognitive stiles ......................................................... 197
Memory structures, cognitive stile and motivation ......................... 204
Pedagogical lessons – relation between cognitive stile and 209
motivation ............................................................................................
INFLUENCE OF EMOTIONAL CLIMATE ON MOTIVATION ............ 211
Emotional climate in treditional schooling ....................................... 211
How to build emotional climate that supports the motivation ..... 217
ALTRUISM, EMPHATY AND MOTIVATION ...................................... 219
Social aims, altruism and school achievement, motivation ............ 219
Empathy and motivation ................................................................... 225
Education for empathy stimulates the motivation .......................... 230
MOTIVATION IN THE GOAL-DRIVEN LEARNING ........................... 231
Deriving the purpose of learning ...................................................... 232
Deriving the purpose of learning – pedagogical lessons about 239
motivation ...........................................................................................
Active goal-drivem learning ............................................................... 241
Some methods, forms and techniques in active learning ................. 244
Resources of motivation in active goal-driven learning .................. 248
Explanation-based learning ............................................................... 250
How explanated-based learning results the motivation .................. 255
Learning according to a mistake ....................................................... 257
Motivation of pupils by learning according to a mistake ................ 262
Goal-based evaluation ........................................................................ 263
CHILD'S PREJUDICES ABOUT LEARNING – "IMPLICIT THEORIES 267
ABOUT LEARNING" ...............................................................................
What are "Implicit theories about learning"................................... 267
Contribution to the motivation and against prejudices abou 272
teaching and learning .........................................................................
8
9. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
LEARNING TO LEARN ............................................................................ 274
Importance of learning to learn ......................................................... 274
Intuitive basis of learning and motivation ........................................ 280
One conventional program of education for learning to learn ....... 288
MOTIVATIONAL POWER OF HUMOR .................................................. 291
Humor – unused resource of motivation in school ........................... 291
Legal and ilegal humor in schooling .................................................. 294
Pedaggical effects of humor in schooling .......................................... 296
Exaple for one "workshop" using humor in schooling ................... 299
Didactical usage of humor .................................................................. 301
EPILOGUE ................................................................................................. 305
SUMMARY ................................................................................................ 309
NOTES ........................................................................................................ 310
REFERENCES ............................................................................................. 311
9
10. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
O SADRŽAJU
Pojam motivacije
Nakon uvida u veliki broj teoretskih određenja pojma motiva i motivacije
jasno je da se ne može izdvojiti jedna kompletna i kompleksna definicija ovog
pojma. Stoga se u ovom radu ide putem određivanja kriterijuma izvođenja
definicije i izvođenja dosad nespornih elemenata definicije u raznim teorijama
motivacije. Na ovaj način se ovaj pojam šire i neposrednije objašnjava.
Teorije motivacije
U okviru analize teoretskih učenja o motivaciji polazi se od prvih filozofskih
postavki Dekarta, Spinoze, Lajbnica, Hobsa, Loka i Kanta u kojima se temelje
savremena učenja o motivaciji. Dalje, sledi istorijska geneza od ranog bihevio-
rizma, instinktivizma, psihoanalize, kognitivizma, preko humanističke psiholo-
gije do savremenih učenja o teorijama unutrašnje motivacije. Na kraju je data
analiza dvociljnih teorija motivacije i njihovog doprinosa tumačenju ljudskih
motiva.
Vanjski izvori motivacije
U teoretskim radovima o motivaciji u novije vreme se intentivno govori o
unutrašnjim izvorima motivacije a da se gotovo ništa ne kaže o vanjskim
izvorima motiva. Niz ovih izvora ovde je razmotren sa teoretskog i praktičnog
aspekta, uz ukazivanje na njihov pedagoški značaj. Posebno su izdvojene
pedagoške pouke o svakom od ovih izvora motivacije u školskim uslovima.
Motivacija i moral
Vrednosno-moralna osnova motivacije malo je analizirana je malo
analizirana u većem broju teorija motivacije. Pošto su ljudske vrednosti
najznačajnije determinante čovekovog delovanja, one su nezaobilazne pri
objašnjavanju motivacije. Ta društvena dimenzija motivacije i istorijske
promene od dogmatskog ka humanom moralu predmet su šire rasprave u ovom
podnaslovu. Ovde se ukazuje na neke dimenzije proučavanja motivacije koje tek
treba da uslede.
Odnos motivacije i kognitivnog stila
Odavna se u pedagogiji i psihologiji ističe važnost kognitivnog stila u
školskom učenju, ali se malo radova bavi vezom kognitivnog stila i motivacije
učenika. Analizom niza istraživanja i nastavnih situacija u ovom podnaslovu se
izvodi niz korisnih pedagoških pouka o vezi kognitivnog stila i motivacije.
Uticaj emocionalne klime na motivaciju
U tradicionalnoj nastavi malo pažnje se pridavalo emocionalnoj klimi u
razredu. To pitanje nije smatrano važnim aspektom nastave. Tako su generacije
nastavnika završile profesionalno obrazovanje a da nisu upoznate sa elementar-
10
11. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
nim polazištima i značenjem emocionalne klime za učenje. Ovde se daje niz
uputstava koja odgovaraju na pitanje kako graditi emocionalnu klimu koja
pomaže motivaciju.
Altruizam, empatija i motivacija
Ovde se razgraničavaju pojmovi altruizam, empatija i preuzimanje uloge.
Dalje, analizira se veza socijalnih ciljeva dece i motivacija. Empatija kao nužan
uslov ostvarivanja motivacije u nastavi se analizira teoretski p reko istraživanja
obavljenih u nastavnoj praksi. Na kraju se izvodi niz pretpostavki edukacije
nastavnika za motivaciju.
Motivacija u ciljno-vođeno učenju
Ciljno-vođeno učenje je novo u našoj i svetskoj pedagoškoj i psihološkoj
literaturi. Ovde se daje jedan zaokruženi koncept ciljno-vođenog učenja: izvođe-
nje ciljeva, aktivno ciljno učenje, učenje zasnovano na obrazloženju, učenje na
osnovu greške i ciljno zasnovana evaluacija. Sve to dovedeno je u vezu sa moti-
vacijom uz niz instrukcija i pouka, korisnih za nastavnike.
Detetove predrasude o učenju – implicitne teorije o učenju
Pojam "implicitnih teorija" o učenju je nov u našoj i svetskoj literaturi. Radi
se o predrasudama koje su dobile teoretska obličja u glavama učenika. Kako
prevazići ova implicitna predubeđenja i razvijati korisne modele motivacije u
nastavi, pitanje je kome se posvećuje pažnja u ovom podnaslovu.
Učenje učenja
Polazi se od značaja učenja učenja u današnje vreme kada nastupa doba
učeće civilizacije. Niz pretpostavki za osposobljavanje učenika za samostalni rad
na nastvanim sadržajima, na problemima, izvodi se i analizira sa pedagoško
motivaciopnog aspekta. Posebno značajna novina je intuitivna osnova učenja
koja je u tradicionalnoj nastavi bila gotovo u potpunosti potisnuta, a u nizu
situacija smatrana je i nepoželjnom. Na primeru jednog konvencionalnog
programa učenja učenja daje se pedagoški koristan sistem za učenje učenja.
Motivaciona snaga humora
Humor je do sada zapostavljan kao predmet seriozne pedagoške analize.
Smatralo se da on pre ometa nego potpomaže nastavu. Suprotno ovim shvata-
njima, u ovom podnaslovu se analizira niz pedagoški korisnih efekata humora u
nastavi.
11
12. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
ABOUT THE CONTENT
Motivation as a term
After considering many theoretical definitions of the terms motiv and
motivation, we can destinguish one complete and complex definition of the term.
This can be done by defining a criteria for deriving a definition and by deriving
the elements of a definition in the various theories of motivation. In that way, the
term can be directly and precisely explained.
Theories of motivation
In zhe analysis of the theories about motivation, we can start with first
assumptions of some famous phylosophists, who gare the basis for the con-
temporary theories about motivation. Than comes the historical genesis of the
early behaviorism, instinctivism, psychoanalisis, cognitivism, humanistic, psy-
chology and contemporary, theories about the internal motivation. At the end,
we gave an analysisi of the two-goal theories of motivation and their contri-
bution to the wxplanations of the human motives.
The external resources of motivation
The recent theoretical works about motivation explain the internal resources
of motivationbut say almost nothing about the external resources of motivation.
Here, the most of these resources have been considered from the theoretical and
practical aspect, by paing the attention to their pedagogical importance. The
pedagogical lessons about each of these resources of motivation in the schoolong
conditions are especially emphasized.
Motivation and moral
The valuably-moral basis of motivation is minimally analysed in many
theories of motivation. Since the human values are the most important
determinants of the human actions, they are unavoidable in the explanations of
motivation. The social dimension of motivation and the historical change from
dogmatica to humanisitic moral are widely explained in this chapter. Here, we
point on some dimensions of studing of motivation that are planned to be used.
A relationship between motivation and cognitive style
For a long time the pedagogy and psychology emphasite the importance of
cognitive style in the school learning, but a small number of the studies consider
the relationship between the cognitive style and motivation of the pupils. After
analysing many researches and schooling situations, we have derived many
useful pedagogical lessons about cognitive stile and motivation.
12
13. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
An influence of the emotional climate on the motivation
The tradicional schooling didn't pay enough attention to the emotional
climate in a class. That issue hasn't been considered as an important aspect of
schooling. Therefore, the generations of teachers have finished their professional
education, without knowing some elementary starting-points and the importance
of the emotional climate for learning. A plenty of instructions, which answer the
question how to build the emotional climate that helps the motivation, have been
given here.
Altruism, emphaty and motivation
The terms altruism, emphaty and taking a role are distinguished here.
Further, the analysis of the relatrionship between the social aims of the children
and motivations is given. The emphaty, as a neccessary condition for realization
of motivation, is analyzedtheoretically, by using some research from the scho-
oling practice. At the end, some suggestions for education of the teachers about
motivation are given.
Motivation in goal-driven learning
It is something new in pedagogically-psychological literature. A completed
concept of the goal-driven learning is here: defining the goals, an active learning
with a purpose, learning based on explanation, learning according to a mistake,
and evaluation based on a purpose. All that has been brought in a relationship
with motivation including many instructions and lessons that are useful for
teachers.
Child's prejudices about learning – implicit theories about learning
The term "implicit Theories" in learning is new in both domestic and world
literature. It concerns the prejudices that have got the theoretical forms in pupils'
minds. How to overcome those implicit prejudices and develop the useful
models of motivation in schooling is an issue that the most attention has been
paid on tih chapter.
Learnig how to learn
The starting point was the importance of learning how to learn in this time of
learning civilization. Many suggestions for training the pupils for the individual
work on the school contents, have been analyzed from the pedagogically moti-
vational aspect. A very important innovation is the intuitive basis of learning,
which had been put autside in the traditional schooling, and in many situations it
was considered as unwanted issue. By using the example of one conventional
program of "learning to learn", pedagogically useful sistem for "learnig to learn"
has been given.
13
14. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Motivational power of humor
Humor, as a subject of pedagogical analizys, has been neglected so far. It
was considered as an obstruction rather than something that is helpful to
schooling. Opposite to these opinions, this chapter analyzes some pedagogically
useful effects of humor in schooling.
14
15. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
PREDGOVOR
Knjiga dr Nenada Suzića "Kako motivisati učenike" je inteligentno obliko-
vana, originalno napisana, marljivo naučno utemeljena, aktuelna i kao takva
predstavlja izazovno osvježenje u našoj pedagoškoj nauci. U ovoj knjizi autor
vispreno analizuje, interdisciplinarno obrađuje i smjelo otvara brojna područja
motivacije koja nisu, ovoliko produbljeno i široko, obrađivana u našoj pedagoš-
koj i psihološkoj literaturi. Motivacija je zbog toga ostala na marginama inte-
resovanja prosvjetnih radnika i zato nije mogla znatnije uticati na podizanje
nivoa i kvaliteta nastave i učenja u osnovnim i srednjim školama. Ovim djelom,
koje dolazi u pravo vrijeme, biće obogaćena pedagoška teorija, a pedagoška
praksa dobiće podsticajne izvore saznanja koji će doprinijeti osmišljenijem moti-
visanju učenika u procesu nastave i učenja.
Djelo dr Nenada Suzića sadrži suptilnu analizu pojma motivacije, sistemat-
sku obradu teorije motivacije (prva učenja o motivaciji, rani bihejviorizam,
instinktivizam, psihoanalitička učenja o motivaciji, kasni bihejviorizam, teoriju
Kurta Levina, kognitivističko tumačenje motivacije, učenje o motivaciji psiholo-
ga humanista Olporta i Maslova i odnos motivacije i postignuća u učenju), pro-
dubljenu analizu unutrašnje motivacije i rezultate istraživanja naučnika koji su
se njom bavili (Festindžer, Heb, Hant, MekKlilend, Berlajn, Kegan, Vajt, Desaj,
De Čarms i Čikzentmihalji), prihvatljivu i za praksu korisnu obradu vanjskih
izvora motivacije (materijalna nagrada, školska ocjena, pohvala, priznanje, pla-
keta, pehar, diploma, ekskurzija, izlet, ljetovanje, grafikon školskog uspjeha,
školska izložba, školski list, školska priredba), pokazao je ulogu morala u
procesu motivacije učenika (motivacija i moral, dogmatski i humanistički moral,
vrijednosti i motivacija), obradio je odnos motivacije i kognitivnih stilova
(klasifikacija kognitivnih stilova, kognitivni stilovi i motivacija), analizovao je
odnos altruizma, empatije i motivacije (altruizam, empatija i motivacija u
međuzavisnom odnosu, edukacija za emaptiju), pokazao je uticaj emocionalne
klime na motivaciju učenika (emocionalna klima u modernoj nastavi), istakao je
ulogu motivacije u učenju koje ima precizirane ciljeve (realizacija ciljeva učenja
i bitni činioci koji tome doprinose), ukazao je na značaj učenja učenja (intuitivna
osnova učenja i motivacija, program obuke kako treba učiti učenje), obradio je
dječije predrasude u vezi sa učenjem (mogućnost suprotstavljanja dječijim pred-
rasudama u vezi sa učenjem) i objasnio u čemu je značaj humora u procesu
motivacije.
Na kraju svakog dijela rada autor je znalački pokazao pedagošku vrijednost
pojedinih teorija, naučnika i rezultata njihovih istraživanja, sa finim osjećajem
za mjeru ukazao je na ograničenja nekih teorija i uspješno je proanalizirao rezul-
tate istraživanja koji se mogu primijeniti u našim uslovima. Gdje je bilo nužno,
dao je konkretne programe pedagoškog djelovanja koje može da motiviše uče-
nike i doprinese kvalitetu učenja.
15
16. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Iz analize glavnih dijelova ove knjige može se nedvosmisleno steći uvjerenje
da je autor temeljito proučio djela autora koji su se, direktno ili indirektno, bavili
motivacijom u prošlosti, da je marljivo analizovao djela autora koji se u našem
vremenu bave različitim aspektima motivacije, da je vlastite rezultate istraži-
vanja vješto ugradio u cjelinu djela i na tim izvorima napisao djelo neprolazne
vrijednosti.
Unutrašnja i spoljašnja motivacija obrađene su na zanimljiv način, zaključci
u vezi sa njihovim pedagoškim značenjem uvjerljivo su izvedeni, a praktična
primjena pojedinih programa motivacije data je tako da ju je moguće primijeniti
u različitim uslovima praktične pedagoške djelatnosti. Obrađujući na ovakav
način delikatna pitanja motivacije, autor je dokazao da ima dobar uvid u relevan-
tna naučna istraživanja, da raspolaže vrijednim vlastitim istraživanjima, da poz-
naje školu i učenike i da može davati kompetentne programe za podizanje nivoa
i kvaliteta motivacije u procesu učenja. Naučnici koji su do sada kod nas obra-
đivali probleme motivacije više su pisali o opštim pitanjima motivacije, kao
pedagoškog i psihološkog fenomena, nego što su ukazivali kako je moguće
efikasnije motivisati učenike u nastavi i učenju. Profesoru Suziću se mora odati
priznanje da je našao pravu mjeru između teorije i prakse, nastave i učenja uče-
nika, motivacije i njene realizacije u školskom učenju.
Sa sigurnošću se može reći da su inteligentno obrađena pitanja motivacije i
morala (posebno njihova međuzavisnost), uticaj emocionalne klime na motiva-
ciju, tokove i ishode vaspitno-obrazovne djelatnosti. U vezi s ovim altruizam,
empatija i motivacija dovedeni su u vezu sa finim smislom za realnost, kao što je
dobro istaknut značaj motivacije u učenju kome su precizirani ciljevi.
Područja kognitivnih stilova učenja i motivacije i učenja učenja dva su
pedagoška problema o kojima se malo pisalo u našoj pedagoškoj literaturi, a
značajni su za unapređivanje nastave i učenja. I ova područja dr Suzić je pokazo
da poznaje, da je u stanju da njihovu suštinu prihvatljivo prezentuje pedagoškoj
javnosti i približi savremenom nastavniku one činjenice koje će mu omogućiti da
inovira nastavu i učenje.
Sa punom odgovornošću se može tvrditi da je rad dr Nenada Suzića temeljen
na naučnom univerzalizmu, otvorenosti prema novim idejama, uvjerenju autora
da su nauka i obrazovanje temelj razvoja društva i čovjeka, da obrazovanje treba
da bude znatno više okrenuto budućnosti, sposobno da promišlja i daje viziju
čovjeka budućnosti. Iz cjeline knjige može se saznati da su sticanje znanja i raz-
voj sposobnosti bogatstvo od koga zavisi brzina, smjer i kvalitet razvoja pojedin-
ca i društva. Ovim se podržava poznata latinska maksima koja glasi: "Tantum
possumus, quantum scimus" - toliko možemo, koliko znamo. Svjestan ove činje-
nice, autor je temeljito obradio učenje učenja koje je bitan činilac permanentnog
obrazovanja bez koga se ne može napredovati u informatičkom društvu, global-
nom selu i u uslovima "eksplozije" znanja. Autor ove knjige svjestan je činjenice
da vaspitanje nije proces oblikovanja sirovine u određeni proizvod, već proces
16
17. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
razvoja ličnosti koja želi da uči, sadržajima učenja pristupa selektivno i ne može
se oblikovati po želji vaspitača, bez obzira na njegovu pedagošku virtuoznost.
Ljudsko biće bira sebe, želi izgraditi svoju autentičnost, upravljati sobom,
ostvarivati svoj identitet i profilirati personalitet.
Čitajući ovaj rad, možemo se uvjeriti da je autor izabrao originalan problem
istraživanja, da je uspješno primijenio metodologiju naučnog rada, pokazao fini
smisao za analizu delikatnih pedagoških problema, sigurnost u argumentaciji
svojih stavova, odmjerenost u kritici naučnih rezultata drugih autora i uvjerlji-
vost u procesu izvođenja zaključaka. To će doprinijeti da se ovo djelo rado čita,
višestruko koristi i nađe u bibliotekama naučnika i praktičara jer plijeni bogat-
stvom ideja, čistotom misli, vještinom pristupa problemima ličnosti i njenog
vaspitanja, ljepotom stila, naučnim poštenjem i finim smislom za mjeru.
Ko pročita ovo djelo proširiće svoja znanja, oslobodiće se nekih zabluda i
mitova koji se mogu naći u teoriji nastave i vaspitanja, biće podstaknut da
razmišlja, sam istražuje ili primjenjuje ono što je dr Suzić istražio, doživjeće
zadovoljstvo saznanja koje doprinosi da se čovjek osjeća potvrđen, uveličan,
obogaćen.
Petar D. Mandić
17
18. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
18
19. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
19
20. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
POJAM MOTIVACIJE
Vilius argentum est auro, virtutibus aurum.
Srebro je jevtnije od zlata, a zlato od vrline.
Uobičajeno je da se ne problematizuje pojam motiv i motivacija. Smatra se
da sadržaj, opseg i semantika ovog pojma imaju dobro poznate okvire koji su,
za većinu površnih pristupa, ujedno i dovoljno pouzdani. Tek kada pokušamo
zadovoljiti strožije i obuhvatnije kriterijume definisanja, shvatamo kompleksnost
i nedorečenosti u raznim teoretskim pristupima koji se bave pitanjem motivacije.
I pored ogromnog broja teoretskih radova i istraživanja, danas ne možemo
konstatovati da postoji jedna opšteprihvaćena i kompleksna teorija motivacije iz
koje bismo postulirali pojam motivacije. Pred takvu teoriju Gordon Olport (Al-
lport, 1961) postavlja više zahteva:
a) takva teorija mora poći od aktuelnosti, sadašnjosti motiva; prošlost ne
može objasniti motive, moramo uvažiti to da su motivi aktuelni (ibidem,
str. 220),
b) ova teorija mora priznavati postojanje velikog broja motiva; svođenje na
mali broj motiva, redukcionizam ne može objasniti ljudsko ponašanje
(ibidem, str. 221),
c) namerama, planovima i težnjama, uopšte kognitivnim pro-cesima poje-
dinca, treba dati dinamičku snagu planova i ciljeva i
d) takva teorija mora biti konkretna u pogledu posebnosti motiva svakog
pojedinca; svaki pojedinac ima svoju specifičnu motivacionu osnovu na
kojoj opšti zakoni koji vrede za sve ljude daju specifičan odraz (ibidem,
str. 222).
Olport smatra da su motivi toliko individualni, toliko različiti i specifični da
je u njima teško naći zajednička svojstva (ibidem, str. 221). Koliko je bio u
pravu ilustrativno pokazuje uvid u rečnike psiholoških pojmova i izraza. Kod
Horesa i Ave Ingliš (English i English, 1972) pojam motiv i motivacija defini-
sani su na dve stranice, a samo na jednom mestu se navodi preko trideset pojmo-
va kojima se objašnjava motivacija: apet, apetit, žudnja, stav, kompleks, želja...
itd. (ibidem, str. 229). U rečniku Dragana Krstića (Крстић, 1988) ovom pojmu
se posvećuje širok prostor, a osnovno polazište da je "motiv svesni i nesvesni
povod i podstrek na određenu delatnost" (ibidem, str. 348) ne može zadovoljiti
kriterijume koje bismo ispostavili na osnovu novijih saznanja o motivaciji.
Godinama je psihologija ovaj pojam tumačila u prostoru mehanicističkih obra-
zaca. Prvi takav model je psihoanalitički – model parnog kotla. Organizam se
puni, energizuje id-energijom koja se zadržava sublimacijom, katektiranjem,
razdruživanjem, a oslobađa ili prazni agresijom, seksom ili na drugi način.
Čovekovo ponašanje je motivisano još u ranom detinjstvu ili u prošlosti.
20
21. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Nakon psihoanalize, bihejviorizam razvija model S-R obrasca koji neki psi-
holozi nazivaju "mehanizmom za okidanje", pri čemu je dovoljno dati stimulans
(pritisnuti obarač) pa da usledi reakcija ili određeno ponašanje (vidi: Popović,
1979, str. 331). Ovaj mehanicizam u tumačenju i definisanju motivacije je
doslovno preselio u rečnike i udžbenike psihologije i pedagogije. Kod Ingliš i
Ingliš nalazimo da "se draž zamišlja kao okidač motivacije" (English i English,
str. 229), a Dragan Krstić navodi sledeće: "U vezi sa ljudima nije strogo izdife-
rencirana upotreba termina instinkt, nagon, težnja, interesovanje, pa ni incentiva,
ili drugi spoljni okidači" (Крстић, 1988, str. 348).
Osim mehanicizma, kao problem pri definisanju motivacije javlja se pitanje
da li je ovaj proces svestan ili nesvestan ili i jedno i drugo. Ako je proces
motivacije svestan i nesvestan ujedno, možemo li tada govoriti o motivaciji kod
životinja. Mnogi psiholozi su se koristili ovim pojmom opisujući ponašanje
životinja u eksperimentalnim uslovima. U eksperimentima Volfa (Wolfe, 1936)
i Kaulza (Cowels, 1937) je dokazano da šimpanze, nakon određenog treninga,
nauče upotrebljavati žeton da bi pomoću njega došle do hrane, a da su zatim
spremne dugotrajno i naporno raditi da bi došle do žetona. Ovo istrajavanje na
aktivnosti moderna psihologija motivacije naziva perzistencijom. Ako o motiva-
ciji možemo govoriti kod životinja, pitanje je onda u kom kontekstu možemo
govoriti o svesnosti u vezi sa pojmom motivacije.
Još jedan problem je evidentan u određivanju pojma motivacije. Možemo li
prihvatiti tvrdnju da je motiv hipotetički konstrukt ili možemo naći uporišta da
je motiv realnost koja nije samo hipotetički konstrukt. Skiner (Skinner, 1966)
zahteva da se nauka mora oslanjati samo na dokazive činjenice, a ne na hipote-
tičke konstrukte koji se odnose na unutrašnju determinisanost ponašanja pojedin-
ca, kao što su: motivi, nagoni, stavovi, emocije, konflikti i slično. Na sličan
način, analizirajući niz definicija ličnosti, Olport (Allport, 1937) zaključuje da
su sve te definicije tautološke i da ličnost nije samo hipotetički konstrukt koji
služi teoretičaru da je objasni, već realnost koja postoji (ibidem, str. 48). Skine-
rovu rigidnost naučnici su brzo odbacili, uvidevši korist hipotetičkih konstrukata
pri tumačenju realnih pojava. Stoga se, bez oklevanja, možemo opredeliti za Ol-
portov pristup i prihvatiti postavku da je motivacija realnost jer je evidentna u
ponašanju pojedinca, ali i da je hipotetički konstrukt koji opservatoru omoguća-
va objašnjenje ponašanja ili stanje jedne osobe.
Kako, dakle, uz prethodno navedene probleme, dati "pravo" određenje poj-
ma motiv i motivacija? Činjenica je da su, od instinktivizma i psihoanalize
naovamo, mnogi autori i svi psihološki pravci dali svoj doprinos, svoje "zrnce
istine" koje pomaže tumačenju motivacije. Ovde nam se čini probitačnim slediti
njihove pozitivne doprinose i, slično Olportovom pristupu, dati nedvojbene kri-
terijume, sparive i logične, koji se ne mogu osporiti, ne pledirajući na komplet-
nost i završenost ove definicije.
21
22. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Prvo, motiv je pokretač ponašanja, ali prikazuje i kretanje u ponašanju. La-
tinska reč motus = kretnja, tečaj, kretanje, obrt, osećanje, čuvstvo, duševna
delatnost, nagon, nadahnuće, ustanak, buna (Žepić, 1961, str. 219) ukazuje na to
da je osnovno značenje, ili koren reči motiv prvenstveno kretanje. U psihologiji
je dugo preovladavalo shvatanje da je motivacija samo početna faza neke aktiv-
nosti ili pripremna faza koja prethodi aktivnosti. To se u nastavu prenelo kao
stereotip po kome faza motivisanja traje samo u uvodnom delu nastavnog časa.
Proces motivacije nije bio shvaćen kao trajanje, kao priprema, ali i kao izvo-
đenje i kao verifikacija efekata aktivnosti, a zatim ponovno vraćanje na aktiv-
nost. Ova saznanja o motivaciji kao ciklusu možemo zahvaliti novijim radovima
u psihologiji motivacije, a posebno Hekhauzenu (Heckhausen, 1974, str. 152).
Drugo, motiv kao pokretač i motivacija kao personalna odrednica ponašanja
se, u pravilu, vežu za određeni cilj aktivnosti, a ciljevi su neodvojivi od trenutnih
ili trajnih potreba pojedinca. "Potrebe i ciljevi su međusobno zavisni – jedno ne
postoji bez drugoga" (Kreč i saradn., 1972, str. 71). Autori navode primer vlasti.
Ne možemo reći da neko ima potrebu za vlašću ali možemo reći da je vlast
cilj preko koga se ostvaruju različite potrebe za afirmacijom, za pripadanjem i
slično. Istrajavanje na aktivnosti kojoj je cilj vlast prepoznajemo kao motivisano
ponašanje. Cilj je krajnji uslov aktivnosti, tvrde Ingliš i Ingliš, te upućuju na
alternativu – "ali većina psihologa pretpostavlja, takođe, postojanje jedne per-
sonalne ili organske odrednice ponašanja koja nije potpuno funkcija potrebe"
(English i English, 1972, str. 299). Mi se, dakle, u tumačenju motiva i motivacije
možemo orijentisati na ciljeve i potrebe individue, ali moramo voditi računa da
određena ponašanja ne mogu biti objašnjena ovom determinisanošću, da neke
motive moramo tumačiti na drugi način.
Treće, u odnosu na cilj aktivnosti i potrebe individue možemo govoriti o
pozitivnim i negativnim motivima. Kada neka aktivnost vodi ka određenom
objektu ili određenim uslovima delovanja, tada govorimo o privlačenju, o pozi-
tivnoj motivaciji. Ako je u osnovi ponašanja strah, averzija, negativno vredno-
vanje, tada možemo očekivati negativni smer akcije u odnosu na predmet ili
situaciju (Kreč i saradn., 1972, str. 71). Ovaj odnos ne smemo shvatiti strogo
deterministički, ali je korisno imati na umu ovo svojstvo ambivalentnosti većeg
broja motiva, posebno stoga što je niz teorija motivacije na ovaj način objaš-
njavao ukupnu motivaciju čoveka. To su tzv. konfliktne teorije motivacije.
Četvrto, motivi deluju dinamično i to kao sistem. Za razliku od crta ili oso-
bina ličnosti, kod kojih se traga za nepromenljivošću, motiv može biti relativno
trajna ali dinamična struktura, kao što može biti i trenutna, u okviru datog sis-
tema. "Čovekovi motivi obrazuju organizovan i ujednačen sistem" (Kreč i
saradn., 1972, str. 71). S obzirom da, analogno Olportovim zahtevima, motive
ne možemo odvojiti od subjekta motivacije, nužno je da imamo na umu dina-
mičnost motivacionih struktura ličnosti u određenoj situaciji.
22
23. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Peto, motive moramo uzimati u njihovoj aktuelnosti (Allport, 1961, str.
220), a njihova veza sa prošlošću za određenog subjekta ima značenje samo
ukoliko je ta prošlost motivacijom aktuelizovana.
Šesto, subjekt motivacije može biti svestan svojih motiva, ali motivi mogu
delovati i podsvesno. Kriterij svesno – nesvesno je, za neke autore, diferentia
specifica između pojma motiv i motivacija (English i English, 1972, str. 298).
Ovaj kriterij nije jedini osnov razlikovanja ovih pojmova i nema dovoljno
uporišta koja bi opravdala ovaj kriterij i opredelila stanovište u njegovu korist.
Upravo taj kriterij je bio predmet sporenja psihologa da li se o motivima i
motivaciji može govoriti kada su u pitanju životinje. Predstavnici teorije
potkrepljenja govore o motivaciji kod životinja (Hull, 1943, str. 90-98; Osgud,
1963, str. 413-415), a Dejvid Kreč i saradnici (1972), kao i niz drugih psihologa
izvan teorije potkrepljenja, govore o motivaciji samo kod ljudi.
Pregled kriterija za definisanje pojmova motiv i motivacija
1. Motiv je pokretač ali i motor ponašanja,
2. motivi su vezani uz određeni cilj ili potrebu subjekta,
3. postoje pozitivni i negativni motivi kao i valencija ili usmerenje -
pozitivno ili negativno usmereni motivi,
4. motivi deluju dinamično, i to kao sistem,
5. motive moramo uzimati u njihovoj aktuelnosti čak kada se radi i o vezi sa
prošlošću,
6. motivi deluju svesno i podsvesno.
Ovih šest kriterija čine dovoljno jasne okvire za izvođenje obuhvatnijeg
određenja pojma motiv i motivacija, pojmova koji se ne mogu strogo
razgraničiti. Iz navedenih kriterija relaciju motiv - motivacija ćemo bolje
razumeti na osnovu sledeće tabele.
motiv motivacija
pokretač, motor kretanje
cilj aktivnost usmerena na cilj
potreba ponašanje koje vodi zadovoljavanju
potrebe
izazov kretanje ka izazovu ili udaljavanje,
potiskivanje izazova
pojedinačno organizovan i ujednačen sistem, više
motiva
više podsvesni, manje svesni više svesna, manje podsvesna
23
24. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
TEORIJE MOTIVACIJE
Salus ubi multa consilia.
Gde ima mnogo pouka tamo je i spas.
PRVA UČENJA O MOTIVACIJI
Interes za uzroke, tok i svrhu ljudskog ponašanja je star koliko i civilizacija.
U radovima antičkih filozofa nalazimo niz teoretskih osnova tumačenja ljudskog
ponašanja. Tu široku starovekovnu, kao ni srednjevekovnu, osnovu tumačenja
motivacije ovde nećemo razmatrati iz jednostavnog razloga: teško je veliki broj
teoloških, idealističkih i drugih filozofskih koncepata dovesti u vezu sa moder-
nim teorijama motivacije, a ako bismo to i uspeli, dobit ne bi bila naročito
značajna. Ovde smo se orijentisali na učenja koja su imala neposredni odraz na
kasniji nastanak određenih teorija motivacije.
U sedamnaestom veku renesansni mislilac, matematičar i filozof, Rene De-
kart svojim kreativnim duhom seže do pitanja funkcionisanja nervnog sistema.
Ono što će psiholozi kasnije nazvati stimulans Dekart naziva "duh". Strujanjem
duha kroz telo objašnjava pokrete tela. Od sprovođenja duha kroz telo zavise
automatske i uobičajene reakcije. Dekart strogo podvlači razliku u tumačenju
ponašanja životinja i ljudi. Tumačeći ponašanje životinja Dekart stvara osnovu
kasnije refleksološke orijentacije (Pavlov) koja je bila prva osnova bihejvio-
rizma. Životinje su obične mašine, smatra Dekart. Nervne i mišićne reakcije su
uslovljene funkcionisanjem čulnih organa. U telu životinja postoje stalni, fiksi-
rani propusni kanali kojima se odvijaju ovi mehanizmi. Na ovaj način Dekart je
utemeljio rane osnove mehanicizma (Vidi: Marfi, 1963, str. 29).
Ljudske postupke Dekart deli u dve kategorije: mehaničke i racionalne. U
mehaničkim radnjama se ogleda animalno čovekovo nasleđe. Racionalnost i
dušu Dekart odvaja od mehaničkog na taj način što smatra da se duša i
racionalnost ne mogu prostorno definisati. Racionalnost omogućava čoveku da
vrši izbor, da prosuđuje i dela po svojoj volji. Odvajanje duše od tela Dekart
kasnije uočava kao problem. "Ova žlezda (pinalna žlezda, op. cit.) je na različite
načine aficirana dušom...; ona deluje na duh koji je okružuje kroz pore mozga,
koji ga oslobađa dejstvom nerava na mišiće" (ibidem, str. 29).
U okviru pojma "strasti", u delu "The Passions of the Soul" (Strasti duše)
Dekart traži, takođe, osnovu za tumačenje ljudskog ponašanja. Pojam strasti je
identičan pojmu emocije, a njih obja-šnjava mehanicistički, strujanjima u moz-
gu, kolanjem krvi i reakcijama vitalnih organa. Dekart navodi šest emocija:
radoznalost, ljubav, mržnju, želju, radost, tugu. Kombinacijom ovih emocija se
24
25. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
mogu dobiti brojni oblici sentimenata, prepoznatljivi u ponašanju čoveka. Racio-
nalnim putem čovek procenjuje koliko jedan objekt može pružiti zadovoljstva i
od toga zavisi ljubav, a mržnja zavisi od toga koliko jedan objekt može naneti
zla (ibidem, str. 30).
U Dekartovom pojmu radoznalosti danas prepoznajemo Berlajnovo učenje o
eksploraciji i objašnjenje motivacije eksplorativnim ponašanjem čoveka (Ber-
lyne, 1966). Svojim učenjem o strastima Dekart je znatno doprineo kasnijim
hedonističkim teorijama motivacije, o čemu sledi šira rasprava u ovom radu.
Slično Dekartu, holandski filozof Baruh de Spinoza stvara jednu drugačiju
osnovu za tumačenje ljudske motivacije - holizam. Duh i telo su jedno:
pamćenje je samo sekvenca ukupnih mentalnih zbivanja i ono je analogna sek-
venca telesnih zbivanja. Naime, memorija iz tela crpi iskustvo ranijih impresija
koje je telo doživelo. Emocije su značajni pokretači ljudskog ponašanja, ali su
iracionalne i vrlo često deluju nesvesno. Stoga emocije često mogu zavarati
čoveka. Spinozine ideje su objavljene u njegovom radu "Etics" (Etika) 1877.
godine, nakon njegove smrti. Tek kasnije je uočen značaj ovih ideja koje su
značajno uticale na psihološke koncepcije. Spinozine ideje prepoznajemo kasnije
kod Frojda i kod niza kasnijih teoretičara motivacije koji su poseban značaj
pridavali fenomenu "ranog učenja".
Lajbnic, ponukan razlikama između Dekartovog i Spinozinog učenja, traži
odgovore na pitanja o uzrocima i svrsi ljudskog ponašanja u odnosu tela i duše.
Priklanja se Dekartu, smatrajući nemogućim da nematerijalna duša može
determinisati materijalno telo. Ovim odbacuje Dekartovu tezu o međudejstvu
duše i tela. Čovekovo telo deluje po zakonima mehanike. Radnje ljudskog orga-
nizma su mehaničke kao i kod životinja. Međutim, duh ili razum deluje po
svojim zakonima. Duh ima svoje posebno iskustvo, a telo svoje. Odnos duha i
tela on poredi sa dva časovnika. Oba pokazuju isto iako su odvojeni. U delu
"Second Explanation of the System of the Communication between Substances"
(Drugo objašnjenje komunikacije među supstancama) 1696. godine, Lajbnic
iznosi postavke koje će kasnije, u osamnaestom i devetnaestom veku, uticati na
pedagoške i psihološke koncepcije o paralelizmu duše i tela. Lajbnic je klasi-
fikovao mentalna zbivanja od svesnih do nesvesnih. Teza o odnosu svesti i
podsvesti u Frojdovoj psihoanalizi i danas snažno utiče na tumačenja ljudske
motivacije.
Slično Lajbnicovima radovima u Nemačkoj, Hobs u Engleskoj razvija filo-
zofski pravac empirizam, povlačeći razliku između urođene prirode čoveka i
proizvoda iskustva. U svome delu "Leviathan" (Levijatan) 1651. godine tumači
da određene postupke čoveka (motivaciju) možemo pripisati nerazvijenoj konsti-
tuciji ili nasleđu, a najrafiniranije oblike ponašanja čoveka možemo zahvaliti
iskustvu ili učenju. Hobsa posebno zanima čovekov društveni život i motivi ili
pobude koje se odnose na čovekovu socijalnu prirodu. Kao važan izvor
motivacije vidi iščekivanje zadovoljstva i bola. Na primer, strah objašnjava kao
25
26. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
percepciju izvora bola i beg od tog izvora. Kao drugi važan izvor motiva vidi
čežnju za počastima. Kroz glad, žeđ, seksualne potrebe, strah i želju za
počastima Hobs vidi osnovne motive društvenog ponašanja čoveka, a to kao
osnov društvenog uređenja. Kod Hobsa možemo uočiti tri osnove tumačenja
ljudskog ponašanja koje kasnije nalazimo u devetnaestom i dvadesetom veku.
Prva osnova je nagonska ili instinktivistička čovekova priroda, a nalazimo je
kod Mek Dugala, Votsona, Frojda i teoretičara koji u svome učenju polaze od
instinktivizma. Druga osnova je Hobsovo tumačenje straha kao emocije zasno-
vane na nagonima i instinktima. Izraženo najopštijom hedonističkom formom:
"težnja ka zadovoljstvu i izbegavanje bola ili neugode", ovo učenje nalazimo
kod velikog broja psihologa dvadesetog veka: Hal, Skiner, Tolmen, Keli,
Festindžer, Kegan i drugi. Treća osnova je Hobsova teza o čovekovoj žudnji za
počastima kao osnovi njegove motivacije, a u dvadesetom veku je prepoznajemo
kod Maslova u tezi o samoaktuelizaciji (Maslow, 1967), kod Vajta, u tezi o
kompetenciji (Whyte, 1959), kod Desaja, u tezi o kompetenciji i samodetermi-
naciji (Deci, 1975), i radovima drugih psihologa.
Zanimljivo je da ovaj poslednji aspekt čovekovog ponašanja, "težnja za po-
častima", dobiva na značaju tek u novijim današnjim radovima psihologa i
pedagoga koji se bave proučavanjem fenomena motivacije. Razloga za to je više,
a u prvom planu se, po našem mišljenju, ističu sledeći: 1) ovo je najkompleksniji
aspekt motivacije, 2) kao opozicija marksizmu, u dvadesetom veku se razvila
snažna tendencija individualističke orijentacije u društvenim naukama, a
proučavanje socijalnih aspekata motivacije je sredinom dvadesetog veka u
pravilu svrstavano u tzv. "marksističku" opciju, nepopularnu na Zapadu, 3) u
drugoj polovini dvadesetog veka dominira smer metrijske orijentacije u svim
naukama, a društvene pojave je najteže meriti i egzaktno kvantitativno doka-
zivati; prva merenja motivacije su obavljena u motivaciji postignuća (o čemu će
kasnije biti posebno reči).
Kao sledbenik Hobsov Džon Lok daje novi značajni doprinos tumačenju
ljudskog ponašanja. U delu "An Essay Concerning Human Understanding" (Esej
o razumevanju čoveka) 1690. godine iznosi teze da čovekovim ponašanjem
(motivacijom) dominira razum i razumevanje, a ne materijalna korist, kako tvrdi
Hobs. Svojom orijentacijom na racionalnost čoveka Lok udara temelje kasnijoj
humanističkoj orijentaciji u psihologiji i pedagogiji dvadesetog veka (Murray,
Allport, Rogers, Maslow, i drugi). Čovekove ideje, smatra Lok, proističu iz
iskustva, ali ne moraju biti samo proizvod čulnih utisaka, mogu poticati i iz
refleksije, iz sopstvenih izvora ljudskog duha. Sve se, ipak, može zahvaliti
iskustvu jer se čovek rađa kao "tabula rasa", čista, neispisana ploča.
Lok se bavio fenomenom porekla ljudskog saznanja. Smatra da se jednos-
tavne ideje, "senzacije" ili oseti mogu shvatiti samo kao iskustvo. One ne nastaju
kao odraz vanjskih predmeta. Razlikuje primerne i sekundarne kvalitete. Pri-
marni kvaliteti, kakvi su obim i kretanje, kod čoveka proizvode ideje. Obeležja
predmeta kao što su boja, okus, kod nas mogu proizvesti ideje koje nisu nimalo
26
27. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
slične poznatoj realnosti. Na ovaj način Lok dolazi do teze da su sve čovekove
ideje, odnosno misli, proizvod iskustva. To znači da se čovekovo mišljenje svodi
na asocijacije. Zanimljivo je da se i u savremenim teorijama motivacije susreću
teze da simboli (oblik, boja) mogu biti jači motivatori od supstance (Hall, 1996,
str. 165).
Tim idejama Lok je utemeljio tri osnovna tumačenja čoveka i njegovog
ponašanja: idealizam, asocijacionizam i orijentaciju na iskustvo ili prošlost.
Svojim radovima Lok je dao snažan osnov za tumačenje ljudskog ponašanja:
vezu empirije i mišljenja. Lewinova čuvena spoznajna trijada: od konkretnog
opažanja ka aps-traktnom mišljenju, a od ovoga ka praksi, može se prepoznati u
Lokovim idejama.
Lokovo učenje se danas kritikuje po više osnova: idealizam, čovek kao rob
svoje prošlosti (vidi: Popović, 1979, str. 302). I pored ovih kritika, nesporan je
Lokov snažan uticaj na kasnije teorije koje nastoje objasniti ljudsko ponašanje,
odnosno motivaciju.
Kao Lajbnic u sedamnaestom veku, Imanuel Kant u osamnaestom veku
zastupa tezu da je organizam samopokretljiv ili samopodsta-knut. Ovu tezu da-
nas susrećemo kod većeg broja psihologa u nizu varijanti: optimalna budnost
(Hebb, 1966), optimum stimulacije (Hunt, 1971), kognitivna inovacija (McRey-
nolds, 1971), flou-doživljaj (Csickszentmihalyi, 1975) Za razliku od svojih
prethodnika racionalista, Kant zastupa tezu o duševnim moćima koje proizilaze
iz celog organizma: memorija, razmišljanje, volja, vrednosti, moral. Kant je
nastojao sve ljudske racionalne moći raščlaniti do neraščlanjivih ili dalje nede-
ljivih funkcija. Dobio je tri podvrste mentalnih aktivnosti: saznajne, osećajne i
voljne (htenja). Svaku od ovih mentalnih funkcija Kant analizira u svojim
velikim delima: saznajnu u "Kritici čistog uma" 1781. godine, osećanja i htenja
u "Kritici moći suđenja" 1790. godine i u "Kritici praktičnog uma", 1788. godine
zahvata afektivnu i aktivnu stranu čovekovih moći.
Svojom tezom o jedinstvu dela i percepcije, prakse i duha, Kant je načeo
same temelje do tada široko zastupljenog asocijacionizma. Lok je mislio da su
boja, obim, okus, kao primarni kvaliteti, nezavisni od subjekta posmatrača. Za
razliku od njega, Kant upozorava da svi primarni kvaliteti za različite subjekte
postaju sekundarni. Na primer, za daltonistu boja nema isti primarni kvalitet kao
za druge ljude. Da bi se ovi kvaliteti utvrdili, potreban je, po Kantu, sistematski i
sređen proračun iskustava, kakav nam pruža samo matematika. Kasnije je
prevladalo uverenje da je naučno samo ono što se da kvantifikovati. Nesporan je
Kantov doprinos savremenoj tendenciji kvantifikacije u društvenim naukama
koja je veoma osnažena modernim razvojem statističkih matematičkih modela.
Ljudska volja je, po Kantu, slobodna, nezavisna od uzročnosti. Volja je ima-
nentna čoveku kao njegova moralna priroda. Tragajući za izvorima i osnovama
morala Kant nas upućuje na procese volje, a ne na saznanje. Tako on odavaja
osećanja i volju od saznanja (vidi: Marfi, 1963, str. 50). Kantov doprinos tuma-
27
28. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
čenju ljudske motivacije bi se mogao nazvati transcendentalizam. Sve što je
transcendentalno obavezno ima univerzalno značenje. I iskustvo se oslanja na
transcedentalne zakone i ne može bez njih. Iskustvo samo za sebe bi, po Kantu,
bilo haos da nije ove veze sa transcendentalnim. Duh svoju građu crpi iz
empirije, ali ima i vlastite moći nadgradnje. Svrha uma ili transcendencije je
praksa. Da bi um delao u praksi, nužno je da se drži moralnog zakona, a taj
zakon, kao preporuka za ponašanje, glasi: "Postupaj tako da maksima tvoje volje
uvek može važiti kao princip opšteg zakonodavstva". Drugim rečima, sve što
čovek radi treba da bude toliko etički nesporno da bi ga mogli ponoviti ili
primeniti svi ljudi.
Kant je ukazao na jednu, do danas malo istraženu, osnovu ljudske motivacije
- socijalni aspekt moralnosti. Neke aspekte ovog fenomena susrećemo kod
psihologa humanista: Olporta i Maslova, zatim u teoriji o personalnoj uzročnosti
De Čarmsa (DeCharms, 1968, 1978) i kod drugih teoretičara motivacije. Ipak su
još uvek ostala nedorečena pitanja delovanja moralnih zakona ili ljudskih vred-
nosti na ponašanje. Na primer, uz primenu svih teorija motivacije ne možemo
objasniti motive iranskih mladića koji u religioznom zanosu uz ime Alaha
jurišaju na minsko polje. Princip opšteg dobra i Kantova teza o "moralnom
zakonu" bolje tumače ove motive od svih poznatih teorije motivacije. To samo
pokazuje da je široko polje i u ovoj naučnoj oblasti tek zasnovano.
28
29. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
RANI BIHEJVIORIZAM
Felix, ljui potuit rerum cognoscere causas.
Sretan je onaj koji je mogao saznati uzroke stvari.
Bihejvioristička učenja su nastala zahvaljujući otkrićima prirodnih nauka,
prvenstveno biologije i hemije. Tropizam kao jedan pravac mehanicističke psi-
hologije, daje neposredne osnove bihejviorističkom učenju. Suština tropizma je
u tome da žive organizme ili jedinke možemo shvatiti samo ako ih promatramo
kao fizički jedno sa okolinom. "Mnogi srodni duhovi u biološkim naukama
prigrabili su novu teoriju i prihvatili se toga da razviju jednu novu nauku
objektivnog ponašanja (behavior) u kojoj su tradicionalni problemi prirode
života izlagani pojmovima tropizma" (Marfi, 1963, str. 211).
Isticanjem fizičkih faktora u odnosu na živi organizam, a u skladu sa meha-
nicističkom filozofijom toga vremena, razvio se pravac koji u psihologiji nastoji
objasniti ponašanje čoveka kao reakciju na okolinske draži. Snažan stimulans
bihejviorizmu dali su eksperimenti Ivana Petroviča Pavlova (Pavlov, 1927), koji
je, na prelasku između XIX i XX veka, eksperimentišući na psima, dokazao
postojanje uslovnog refleksa. Postigavši uslovljenost salivacije (lučenje pljuvač-
nih žlezda) korištenjem zvuka, Pavlov je pokazao da se na toj osnovi može
razviti jedna konzistentna teorija o ponašanju ljudi. Iako je svojim studentima
sugerisao da se klone psihologije i odbijao, sve do starosti, saradnju sa psiholo-
zima, danas ga mnogi pominju kao psihologa, a njegova proučavanja u fiziolo-
giji su nezaobilazna kada se govori o bihejviorizmu u psihološkoj i pedagoškoj
nauci.
Mehanicizam i eksperimentalizam u proučavanju učenja i čovekovog pona-
šanja uopšte, vodili su ka odbacivanju svesti i svesnosti kao upotrebljivih
pojmova u psihlogiji. Utemeljivač bihejviorizma Votson (Watson, 1913, 1919)
odbacuje pojmove kao što su imaginacija, predstava, senzacija, introspekcija i
razvija teoriju o modifikaciji ljudskog ponašanja s obzirom na okolinske
podražaje, koju on promoviše 1912. godine na Kolumbija univerzitetu, gde ga je
tada pozvao Katel. Njegovo delo je izazvalo senzacionalne efekte. Za manje od
godinu dana javilo se stotine radova, eksperimenata i teoretskih postavki koje
ponašanje vide kao ključni faktor proučavanja čovekove ličnosti.
U čemu je suština ovih radova, eksperimenata i teoretskih postavki i koji je
njihov značaj za psihologiju motivacije? Shvaćeno je da Votsonov rad o
uslovljavanju predstavlja putokaz za objektivno proučavanje učenja i drugih
psiholoških procesa. Pas koji je naučio da uz zvuk zvona zadovolji glad, ješće
posle procesa uslovljavanja i meso koje zaudara, a izbegavaće sveže meso ako je
uslovljavan šokom ili kaznom uz drugu vrstu zvuka. Iz ovoga proizilazi da će se
čovekova motivacija moći objasniti istorijom prilagođavanja, a da će krize u
29
30. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
prilagoćavanju moći objasniti probleme u ponašanju individue, odnosno
odsustvo motivacije ili negativnu motivaciju.
Votson traži da se prečiste osnovni pojmovi psihologije i zadrže samo oni
koji se mogu izvesti strogim kauzalitetom. Tako je došao do psihologije ranog
uslovljavanja, gde se ljudsko ponašanje objašnjava uslovljavanjem u ranom
detinjstvu.
U prostoru stimulans reakcija (S-R) ili stimulans - odgovor, Votson objaš-
njava i neke mentalne procese. Reči su zamene za određene situacije, izazivaju
odgovore koje bi izazvala i situacija, odgovore koji su uslovljeni. Tako su
imaginacija i misao smatrani "posledicom" mišićnog rada - govorni organi i
ostali "mehanizmi" ljudskog organizama simbolizuju i uslovljavaju odre-đena
ponašanja (Watson, 1913, str. 158-177). Učenje objašnjava mehanizmom po-
kušaja i pogrešaka. Motivi su unutrašnji organski podražaji (viscelarne tenzije)
ili drugi poremećaji koji dovode do akcije u vidu pokušaja i pogrešaka. Ova
radnja traje dok tenzija ne bude uklonjena.
Votsonovu tezu o učenju pokušajima i pogreškama su mnogi psiholozi kas-
nije svrstali u "niže oblike učenja", svojstvene prvenstveno životinjama, a ljudi-
ma tek na nižem nivou ili u rudimentarnoj formi. Ovu tezu ne bismo mogli
generalizovati. Beri i Brodbent su pokazali da u kompleksnim industrijskim
situacijama današnjice učenje traži brzu akciju "pokušaja i pogrešaka" radije
nego promišljeno i plansko delovanje za koje treba više vremena (Berry and
Broadbent, 1984). Stručnjaci agencije" NASSA" su pri konstrukciji vozila za
kretanje po površini meseca koristili tehniku "Brain storming" (bura mozga) u
kojoj se ideje iznose slobodno ili potpuno necenzurisano - kako kome padne na
pamet. Ovo nije ništa drugo do kognitivna upotreba metoda pokušaja i pogre-
šaka. Ovim bismo, dakle, mogli znatno reafirmisati Votsonovu tezu o unutraš-
njoj, viscelarnoj osnovi ljudskih akcija u vidu pokušaja i pogrešaka, posebno
tezu o tome da su "reči zamene za određene situacije".
Votsonovo učenje kao reprezentativno za bihejviorizam, ne može u potpu-
nosti predstavljati Tolmenove, Halove, Skinerove, i stavove drugih bihejviorista.
Bihejviorizam daje niz specifičnosti i niz novina koje su dovele do novih teorija
motivacije. Mnoga mesta u teoriji bihejviorističkih autora su poslužila kao
izazov i osnova za nova učenja o ljudskoj motivaciji.
Nakon što je 1919. godine objavio udžbenik psihologije, utemeljen na novim
bihejviorističkim postavkama, Votson se potpuno posvećuje proučavanju uticaja
uslovljavanja na učenje kod dece. Njegov eksperiment sa uticajem jakog zvuka
na bebe u prisustvu ili odsustvu životinja, je u američkoj psihologiji brzo
odjeknuo, a imao je znatan uticaj i na pedagoške obrasce. Radi se o sledećem:
jednogodišnja beba se ne plaši životinja, ali se plaši jakog zvuka. Votson je
proveo proces uslovljavanja tako što je pojava životinje bila popraćena jakim
lupanjem čekića. Uskoro su bebe pokazale simptome straha od životinja i bez
lupanja čekića (Watson, 1920).
30
31. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Ovim je dokazano da uslovljavanje ne izaziva samo spazmičke, viscelarne,
motoričke ili fiziološke odgovore, već utiče i na emocije, a time i, najvero-
vatnije, na trajnija svojstva ličnosti. Tako je Votson došao do jedne mehanicis-
tičke postavke: da je intelekt i sav unutrašnji psihološki svet individue rezultat
delovanja mehanizama koji su odgovori na podražaje. Čak se i mišljenje objaš-
njava kao specifični ili "implicitni" odraz mišićnog rada. Tako je postalo poseb-
no zanimljivo analizirati rad govornih organa i govor kao fenomen.
Odgovor na reči iz okoline ("pasivne govorne navike") i upotreba reči
("aktivne govorne navike"), po Holtu (Holt, 1915 - vidi kod: Marfi, 1963) se
mogu objasniti time da su reči zamena za situacije i one izazivaju odgovore.
Votson objašnjava detetovo rano učenje kao draženje rečima, a uslovljavanje je
proces detetovog učenja pokušajima i pogreškama. Kao što se pacov uči
snalaženju u podzemnom lavirintu, tako dete uči reči koje vode zadovoljenju
potrebe, odnosno koje daju adekvatan odgovor okoline (lutka, voda, daj i druge
reči, dete uči ponavljanjem). Nakon što se govor kod deteta razvije na višem
nivou, on se pod društvenom presijom pretvara u dečiji šapat, a zatim, kada se
odstrane motorni pokreti usta i grla, on postaje "implicitni govor", odnosno
mišljenje. Misli, po nekim predstavnicima onovremenog bihejviorizma, stalno
pokušavaju i greše.
Misli su usmerene "mentalnim stavovima" ili "motivima". Za njih je motiv
neka vrsta mentalnog stava koji usmerava misli u određenom pravcu. Motivi su,
dakle, stvar verbalne organizacije koja igra svoju ulogu u procesu uslovljavanja,
tj. unutrašnji organski nadražaji ili "viscelarne tenzije" koje vode aktivnosti.
Pedagoške implikacije Votsonovog učenja
1) Osnovne ideje njegovog dela su usmerene na rasvetljavanje procesa
učenja, na učenje u ranom detinjstvu i dalje.Eksperimentalni nalazi i
otkrića nekih efekata ranog uslovljavanja su neobično važni za školsku
praksu. Generalno uzevši, nalazi o negativnom uslovljavanju se posred-
no mogu pre-neti i na školske uslove. Konkretnije rečeno, jasno je da
emocije izazivaju i određene somatske reakcije (Votsonov eksperiment
sa bebama, životinjama i čekićem), kao i da će emocija straha od neus-
peha, od kazne u školi, kod deteta voditi izbegavanju, odsustvu motiva-
cije ili negativnoj motivaciji. Ta pouka ni do danas nije u potpunosti
shvaćena u našim školama.
2) Votsonov rani bihejviorizam je znatno uticao na kasnije psihološke i
pedagoške pravce. Iako je njegovo objašnjenje mišljenja mehanicističko,
kod kognitivista kasnije nalazimo određene veze sa ovim učenjem
(Festinger, 1957, 1958; Heider, 1958; Weiner, 1972). Isto tako, u teoriji
redukcije nagona možemo naći izvesne veze sa Votsonovim učenjem
31
32. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
(Montgomery, 1952; Harlow, 1953; Butler, 1953). Rani bihejviorizam je
uticao na niz drugih psihologa prve polovine dvadesetog veka.
3) Iako je poučna za nastavu, ova teorija se nije bavila modelima primen-
ljivim u školskoj praksi. Učenje uslovljavanjem i učenje pokušajima i
pogreškama nije nespojivo sa današnjom školskom praksom. Na primer,
kada se pokušaji i pogreške primenjuju u "nastavi putem otkrića" ili
kada je broj biranja mali, a pravi izbor povratne informacije dat kao
nagrada i slično.
4) Votsonov model prenošenja naučnih saznanja sa proučavanja ponašanja
životinja na ponašanje i objašnjenje ponašanja ljudi je i do danas ostao
inspirativan i koristan. U proučavanju ljudske motivacije to se može
potkrepiti nizom primera, što u ovom radu dalje sledi.
32
33. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
INSTINKTIVIZAM
Naturam expellas furca, tamen usque recurrent.
Prirodu da izgoniš vilama, opet će se natrag vratiti.
Paralelno sa Votsonovim ranim bihejviorizmom nastale su Mek Dugalova
instinktivistička i Frojdova psihoanalitička teorija. Ove teorije su orijentisane na
procese unutar organizma, za razliku od mehanicizma, sadržanog u bihejvioris-
tičkom S-R obrascu.
Viljem Mek Dugal, dakle, traži pokretače ljudskog ponašanja u instinktima.
Kriterij po kome možemo prepoznati instinkte kod čoveka je njihovo prisustvo
kod viših životinjskih vrsta. Po tom kriteriju on izvodi niz instinkata i emocija
kojima nastoji objasniti ljudsko ponašanje:
– instinkt bežanja i emocija straha,
– instinkt radoznalosti i emocija čuđenja,
– instinkt borbenosti i emocija gneva,
– instinkt samoponiženja i san afirmacije,
– roditeljski instinkt i emocija nežnosti,
– instinkt čopora i osećaj sigurnosti,
– instinkt sakupljanja,
– instinkt stvaranja.
Kako instinkti postaju pokretači odnosno kako motivišu ljudsko ponašanje?
Kada se nađe pred lavom, pas maše repom, povija noge, spušta uši – demons-
trira poniznost pred moćnijim neprijateljem. Dejstvuje instinkt potčinjavanja.
Kada se nađe pred pilićima, pas demonstrira sasvim drugačije, superiorno pona-
šanje – san o afirmaciji. Kada se nađe iznenada pred jakim, pretećim zvukom,
dete manifestuje strah a reaguje bežanjem. U osnovi ljudskih motiva je, po Mek
Dugalu, fundamentala težnja svake jedinke da preživi. Instinkti su urođeni, ali
postoji mogućnost modifikacije. Centralni dispozicioni osnov ponašanja ostaje,
ali postoje i specifični ciljevi individue koji modifikuju određene instinkte, a
time i prateće emocije. Instinktivna ponašanja se mogu razvrstati i generalizovati
za sve individue u odnosu na određene situacije (Mc Dougal, 1908).
Ako su instinkti i emocije jasno i jednostavno izraženi, možemo pretposta-
viti da će se jedinke u sličnim situacijama ponašati na sličan ili isti način, ali ako
se instinkti i prateća emocija ne slažu, tada nastaju "lažne emocije", kaže Mek
Dugal. Ove emocije čine ljudsko ponašanje kompleksnim, a motivaciju težom za
tumačenje.
Na primer, instinkt bežanja se javlja kao posledica emocije straha kod svih
viših životinjskih vrsta, a time i čoveka. Međutim, užas kao najviši ili ekstremni
stepen straha, može da spreči dejstvo instinkta bežanja tako što dolazi do
kočenja lokomotornog aparata. Dakle, jednoznačnost ovih veza ne može dati
33
34. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
sva tumačenja ljudske motivacije, a posebno kada se dođe na polje psiho-
patologije.
Na sličan način možemo ukazati i na kompleksnost veze između instinkta
radoznalosti i emocije čuđenja. Radoznalost vodi čuđenju, ali prevelika radoz-
nalost može životinju ili čoveka odvesti u smrt. Emocija čuđenja ne mora uvek
biti u vezi sa instinktom radoznalosti, ona može rezultirati i strahom. Na primer,
susret sa opasnom životinjom noću i nasamo, kod većine ljudi bi rezultirao
čuđenjem i automatski strahom. Tako se kod viših životinjskih vrsta, a i čoveka,
u fazi detinjstva javlja ponašanje u kome se meša čuđenje, strah i radoznalost.
Takva ponašanja dece odraslima često izgledaju čudna i neobjašnjiva. Postavlja
se pitanje kako takva naizmenična ponašanja nisu evidentna kod odraslih. Mek
Dugal tvrdi da se ti instinkti i emocije kod odraslih javljaju istovremeno. Na
primer, mlado pseto koje nikad nije videlo ježa primicaće se i odmicati naizme-
nično pod dejstvom radoznalosti, čuđenja i straha. Slično je i sa malom decom.
Odrasli ljudi će ulaskom u nepoznatu, mračnu spilju, jednovremeno osećati
radoznalost, čuđenje i strah.
Instinktima i emocijama, na osnovu Mek Dugalovih postavki, mogu se
objasniti neki psihološki fenomeni: instinkt čopora - kao reakcija zbijanja jedinki
u čopor na emociju straha, tvrdičluk i kleptomanija su ekstremni efekti instinkta
posedovanja ili instinkta svojine. Teoretičari su kasnije izveli i druge instinkte na
osnovu Mek Dugalovog učenja.
Pedagoški značaj Mek Dugalovog instinktivizma
1) Instinktivizam u tumačenju ljudskog ponašanja uvodi emocije i instinkte
koji su za S-R modele bihejviorizma nedopustivi. Iako je, kao i Votson,
Mek Dugal nastojao tumačiti ljudsko ponašanje na osnovu proučavanja
viših životinjskih vrsta, on otvara prostore za nova saznanja i nova tu-
mačenja ljudske motiva-cije. Uključivanje instinkta i emocija u objaš-
njavanje uzroka i svrhe ljudskog ponašanja je dalo ogroman doprinos
sagledavanju ove kompleksne problematike, a kasnije pokrenulo nova
teoretska sagledavanja.
2) Mek Dugalovo tumačenje delovanja instinkta i emocija kod dece i kod
odraslih je pedagoški izuzetno vredno stoga što objašnjava određene
animističke, atavističke i infantilne vidove ponašanja dece. Kod dece se
sukcesivno smenjuju čuđenje (emocija), radoznalost (instinkt) i strah
(emocija). Čuđenje i radoznalost privlače dete nepoznatom objektu (npr.
eksplozivu ili životinji), ali strah izaziva delovanje instinkta bežanja.
Tako dete prilazi nepoznatom objektu, zatim se odmiče, opet prilazi i
tako dalje. Kod odraslih ovo ponašanje nestaje jer se pomenute emocije i
instinkti javljaju istovremeno. Ovaj nalaz je nezaobilazan u tumačenju
ponašanja predškolske i osnovnoškolske dece.
34
35. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
Nastavni sadržaji, koje nastavnik prezentuje učenicima kao novo
gradivo, za dete imaju značenje "nepoznatog objekta". Ovaj "nepoznati
objekt" kod deteta izaziva emociju čuđenja, instinkt radoznalosti, a
emocija straha je uvek latentno prisutna u vidu: straha od neuspeha,
straha od kazne slabom ocenom, straha od javnog proskribovanja i
slično. Nastava koja je organizovana tako da ukloni ovaj strah, u kojoj
se vodi računa o mogućem pojavljivanju straha kod deteta, može dati
izuzetno visoke motivacione efekte.
U nastavnoj praksi su ove situacije i danas prepoznatljive. Nastavnik
koji po završetku elaboracije problema na licima učenika u razredu
prepoznaje čuđenje, ali ne i radost i oduševljenje, nego zabrinutost i
neobičan mir, gotovo ukočenost, može biti siguran da je njegov nastup
rezultirao strahom. Čovek je učeće biće i spoznaja novog uvek biva
nagrađena emocijom radosti i oduševljenjem. Oduševljenje i radost se
na nižem školskom uzrastu manifestuju vidljivim gestama, žagorom ili
potrebom pokazivanja kompetencije. Dakle, strah je pouzdan znak da je
koncept nastave promašen i da je negativna motivacija ono što gotovo
uvek sledi iza emocije straha.
3) Mek Dugalovo učenje je dalo osnov kasnijem nastanku niza teorija
motivacije. Na primer, instinkt radoznalosti i emociju čuđenja prepozna-
jemo u Berlajnovoj teoriji eksploracije (Berlyne, 1960, 1966), u teoriji
inkongruencije Dembera i Erla (Dember and Earl, 1957) nalazimo vezu
između ličnih očekivanja i prirode stimulansa, a u Hebovoj teoriji
optimalne budnosti (Hebb, 1966) nalazimo postavku o uticaju imputa na
cerebralnu organizaciju, pri čemu i averzija može biti prijatna. Ova teza
o "prijatnosti averzije" se može direktno povezati sa Mek Dugalovom
postavkom o "lažnim emocijama". U svakom slučaju, instinktivizam je
dao niz korisnih sugestija i jedan broj kasnije potvrđenih odgovora na
niz pitanja iz sfere motivacije.
4) Mek Dugal je uveo postavku o ciljno opredeljenom ponašanju. Pitanje
cilja je jedno od fundamentalnih pitanja u većini teorija motivacije.
Centralni dispozicioni osnov ponašanja je, po Mek Dugalu, determinisan
instinktima kojima jedinka obezbeđuje svoj opstanak, a niz ostalih
ciljeva jedinke je podložno modifikaciji. Tako, na primer, instinkt samo-
isticanja kod životinja prepoznajemo najbolje u doba parenja. Kod ljudi
je ovaj instinkt doživeo modifikaciju od samoisticanja na ponos. Malo
dete je ponosno kada demonstrira novoosvojeno znanje jer mu roditelji i
okolina pružaju neskrivene geste podrške, divljenja i oduševljenja. Tako
cilj detetovog ponašanja biva determinisan ponosom koji ga vodi onoj
vrsti motivisanog ponašanja koja mu obezbeđuje učenje za opstanak u
civilizaciji u kojoj živi. Pedagoška korist ovih Mek Dugalovih postavki
je izuzetno visoka time što nas orijentiše na uvažavanje ciljeva dečijeg
ponašanja, s jedne strane i s druge, upućuje na osnovu ili dispozicije niza
35
36. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
vidova ponašanja. Ove dispozicione osnove mogu objasniti izvestan broj
tipičnih reakcija i ponašanja dece u određenim situacijama.
U školama te situacije prepoznajemo vrlo često. Nastava koja učeni-
ku pomaže da ostvari "ponosno angažovanje" direktno uvažava detetovu
iskonsku prirodu i otvara neslućene mogućnosti motivisanja učenika.
Ova vrst socijalne promocije može imati i svoje naličje. Ako nastavnik,
na primer, previše veže za sebe ovu promociju učenika, on zapravo
potpomaže konformizam. Đački kolektiv brzo prozre ovaj konformizam,
osuđuje učenika koji se na ovaj način ističe i distancira se od takve
afirmacije. Na taj način nastavnikovo ponašanje može u korenu saseći
jedan fundamentalni izvor motivacije učenika.
5) Mek Dugalove aplikacije instinkta i emocija na ljudsko pona-šanje se
mogu iskoristiti za objašnjenje niza fenomena u sferi pedagoške psiho-
patologije. Ponašanje dece u razredu u nekim situacijama je objašnjivo
delovanjem instinkta čopora. Kao primer se može naći niz situacija koje
ilustruju takvo ponašanje učenika. Autoritarni i strog nastavnik, na
primer, traži od učenika poslušnost i pokornost da bi imao povratnu
informaciju o moći svoga autoriteta. On kod učenika stimuliše instinkt
potčinjavanja. Učenici koji se ističu podaničkim odnosom prema tom
nastavniku vrlo brzo postaju neomiljeni ili omraženi u razredu. Zašto?
Takav model nastavnikovog delovanja je suprotan prirodnom pozitiv-
nom nagonu isticanja, koji kod dece, kako smo ranije videli, biva
transformisan u ponos ili "ponosnu angažovanost". Gušeći ovaj nagon,
takav nastavnik izaziva otpor učenika i negativno solidarisanje. Tako i
odličan učenik može biti omražen u kolektivu i biti izopšten iz igre ili
drugih popularnih socijalnih vidova ponašanja dece. Ovakav otpor
učenika ima svojstva ponašanja u čoporu (efekat čopora). Kolektivno
napuštanje časova, bežanje sa nastave i slično ponašanje učenika, kod
takvih nastavnika nisu retka pojava. Ovi demonstrirani ili uočljivi vidovi
ponašanja učenika i nisu toliko problematični u odnosu na podsvesne ili
skrivene vidove otpora u svesti učenika. Negativna motivacija se sa
nastavnika prenosi na nastavne sadržaje, širi na druge nastavne
predmete, školu, učenje i tako dalje.
36
37. Knjiga je objavljena pod naslovom:
Сузић, Н. (1998). Како мотивисати ученике. Српско Сарајево: Завод за уџбенике и наставна
средства.
PSIHOANALIZA I MOTIVACIJA
Qui sibi nequam, cui bonus?
Ko je sebi rđav, kome je dobar?
Zigmundu Frojdu možemo zahvaliti otkriće važnosti nesvesnih činilaca u
motivaciji. Ovaj doprinos je kapitalan i danas nezaobilazan u tumačenju moti-
vacije. O mnogim motivima možemo čoveka pitati direktno, međutim, po Froj-
du, postoji motivacija koje čovek nije svestan. Koji su koreni Frojdovog učenja?
Još od antičke filozofije počinje sistematska elaboracija pitanja o determi-
nisanosti ili nedetermionisanosti čovekovog ponašanja. Tražeći suštinsku razliku
između ljudi i životinja, biljaka i stvari, grčki filozofi čoveku pripisuju nešto
posebno: "oni nisu samo tela ili stvari kao kamenje ili drveće; oni imaju duše"
(Evans, 1978, str. 13). Shvatanje da čovek ima telo i dušu poznajemo kao dualis-
tičku filozofiju. Po Platonovom i Aristotelovom učenju, duša izdvaja čoveka od
životinje i omogućuje mu da bira dobro i zlo. Po njihovom shvatanju, ljudsko
ponašanje određuju dva osnova: strast i znanje (Evans, 1978, str. 13). Strast
prepoznajemo i kod životinja, ali znanje ne. Dobrota podrazumeva znanje. Cilj
čovekovog života, po Ariostotelu je sreća pre nego dobrota. Između sreće i mud-
rosti (znanja) postoji znak jednakosti.
Sve do XIX veka, zahvaljujući dominaciji hrišćanske filozofije i etike, pre-
ovlađuje shvatanje o slobodi čovekove volje i duši koja, u vezi sa Bogom,
određuje tu volju. Razvoj prirodnih nauka rezultira time da se u XIX veku u prvi
plan postavlja determinizam kao osnova naučnosti bilo kog pristupa u svim
naukama. Darvinov (Darnjin) uticaj na psihologiju je bio veoma značajan. Pred
kraj XIX veka svaka nauka je nastojala da demonstrira uzročnost i determinizam
kao nesporan dokaz naučnosti.
Zigmund Frojd je najreprezentativniji predstavnik ovog determinizma u
psihologiji. Fil Evans ga naziva "dogmatskim deterministom" (Evans, 1978, str.
15). Frojdovo učenje je bilo predodređeno tadašnjim mehanicizmom i burnim
razvojem biološke nauke, na čijim temeljima je Frojd nastojao u potpunosti
zasnovati svoje učenje. Frojdov psihoanalitički model su kasnije poredili sa
parnom mašinom (mehanicizam). Zbog prihvatanja Darvinovog učenja Frojda
svrstavaju u deluje projekcija kao mehanizam odbrane.
Za tumečenje ljudske motivacije nezaobilazno je Frojdovo shvatanje hu-
mora. Prema Frojdu, humor ima funkciju indirektnog zadovoljavanja zabranje-
nih impulsa i želja. Humor je, od svih živih bića, svojstven jedino čoveku. Smeh
oslobađa suzdržanu energiju, oslobađa suzdržane id-porive posredno. Frojd je
konstatovao da se većina šala, viceva i anegdota zasniva na humorističkom ili
meta-nivou pražnjenja zabranjenih poriva koje superego propušta jer su socijal-
no sankcionisani u formi humora. Po toj teoriji, humor ima ulogu katarze i
37