2. Kronologija važnih događaja 1813, Zagreb – Maksimilijan Vrhovac poziva na okupljanje narodnog stvaralaštva. 1815, Beč – Antun Mihanović, Reč domovini ob hasnovitosti pisanja vudomorodnem jeziku (svaki narod treba govoriti svojim jezikom i uvesti ga u javne poslove). 1827. – zajednički sabor donosi zaključke o uvođenju mađarskog jezika kao obvezatnog u škole. 1830. – hrvatski predstavnici na zasjedanju u Požunu odbijaju odluku o uvođenju mađarskog jezika kao obvezatnog školskog predmeta.
3. 1830. Ljudevit Gaj (ideolog i vođa ilirskog pokreta) objavljuje knjižicu Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja(prvi prijedlog pravopisne reforme). 1832. Janko Drašković, Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom (traži uvođenje štokavštine kao službenog jezika). 1835. Gaj pokreće novine na hrv. jeziku: Novine horvatske (s književnim dodatkom Danicom) A. Mihanović objavljuje Horvatskudomovinu Gajev članak Pravopisz(drugi prijedlog pravopisne reforme). 1836. Gaj najavljuje promjenu naziva jezika u ilirski. Usvaja se ideja o štokavštini kao zajedničkoj osnovici za hrvatski jezik.
4. Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana(Budim, 1830.) Nudi prijedlog reforme pravopisa: uvodi nadslovke: iznad slova c, d, g, l, n, s, zstavlja tildu (~). U raspravi Pravopisz (Danica, 1835.), mijenja prve prijedloge u znakove: č, ć, ž, š, uvodi dvoslove dj, gj, lj te ě (rogato e – izgovara se kao je/e/i). Novim je pravopisom 1835., u desetom broju Danice objavljena i buduća hrvatska himna – Horvatska domovina.
5. 1838. – osnivaju se ilirske čitaonice. 1842. – Vraz, Rakovaci Vukotinovićosnivaju prvi književni časopis Kolo, osniva se Matica ilirska. 1843. – kraj ilirskog pokreta: zabranjeno ilirsko ime, uvodi se cenzura. I. Kukuljević Sakcinski drži prvi politički govor u Saboru na hrvatskomejeziku. Gaj mijenja naziv novina u Narodne novine.
6. 1847. hrvatski jezik proglašen službenim postupno ulazi u javni život, sudstvo i državnu upravu. 1849. – Oktroirani ustav (niječu se nacionalne težnje unutar Monarhije). 1851. – ukinut Oktroirani ustav, započinje Bachov apsolutizam i germanizacija. 1853. – uveden njemački jezik kao službeni u upravu i školstvo. 1862. – Ivan Mažuranić propisuje Gajev slovopis u hrvatskoj nastavi (važna pobjeda Zagrebačke filološke škole). 1867. – Sabor prihvaća hrvatski ili srbski kao službeni jezik u Hrvatskoj, uz ravnopravnu uporabu latinice i ćirilice. 1873. – Matica ilirska mijenja ime u Matica hrvatska. 16. 10. 1895. – svečano otvorena zgrada HNK u Zagrebu, Vlaho Bukovac oslikao svečani zastor, Hrvatski narodni preporod.
7. Filološke škole FILOLOGIJA (grč.philología≃ filo- + -logija) - jezikoslovlje u širem smislu, proučavanje jezika, književnosti, pisanih spomenika i narodnih običaja; jezikoznanstvo. Filološke škole propagirale različite stavove prema jeziku zagrebačka zadarska riječka škola hrvatskih vukovaca
8. Zagrebačka filološka škola nastavlja ilirsku koncepciju s ciljem dovršenja procesa standardizacije. glavni predstavnici Adolfo Veber Tkalčevići Bogoslav Šulek. oslanjaju se na (i)jekavsku štokavštinu, ali ne žele se odreći ni ostalih hrvatskih narječja. protive se fonološkom i pišu etimološkim (morfonološkim) pravopisom. Svako slovo točno odgovara glasu koji izgovaramo. Propisuje pisanje riječi tako da je vidljiv njezin nastanak, unatoč tome što se izgovor promijenio. umjesto ě pišu je ili ie (rječnik, diete). zalažu se za stare podežne nastavke (G jelen-ah, žen-ah…), zbog čega ih protivnici posprdno nazivaju ahavcima. Šulek nastoji utemeljiti hrvatsko znanstveno nazivlje (traži domaće riječi ili ih preuzima iz slavenskih jezika) Zahvaljujući njihovu djelovanju, HSJ postao upotrebljiv u praksi, u znanosti, upravi i školi.
9. Zadarska filološka škola Glavni predstavnik Ante Kuzmanićoko lista Zora dalmatinska (Zadar, 1844.). Traži da se sačuva ikavski izgovor na štokavskom narječju. 1848. Kuzmanić ipak prihvaća Gajevu reformu pisma, kojoj se ranije opirao, ali se i dalje zalaže za štokavsku ikavicu; kasnije se priklanja zagrebačkoj filološkoj školi.
10. Riječka filološka škola Glavni predstavnik i utemeljitelj FranKurelac. Zagovornik starijih oblika, zajedničkih većini slavenskih jezika (predlaže upotrebu tzv. slavenskog genitiva množine: slik-ø, žen-ø, gradov-ø, kao i riječi iz drugih slavenskih jezika). Piše jezične rasprave, ali od strane Adolfa Vebera Tkalčevića doživljava konačan poraz (Brus jezika, 1860.)
11. Škola hrvatskih vukovaca Vuk Karadžićnastojao uvesti jedinstven književni jezik na osnovi štokavskoga narječja za Srbe i Hrvate. Potkraj XIX. st. Karadžić postaje uzor nekim jezikoslovcima koji su zato prozvani hrvatskim vukovcima. Glavni predstavnici: Tomo Maretić, Ivan Brozi Franjo Iveković. Zalažu se za fonološko načelo u pravopisu – Piši kao što govoriš!(npr. umjesto dj, gj, lj, nj uvode đ, g, l, n).
12. Ivan Broz, Hrvatski pravopis (1892.), izrađen prema fonološkom načelu, bio obvezan u školstvu. Smatrali da se temelji zajedničkog jezika nalaze u djelima Vuka Karadžića, Đure Daničića i u narodnoj književnosti – na taj način učvršćen novoštokavski dijalekt kao osnovica književnog jezika. Tomo Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika (1899.) Broz – Iveković, Rječnik hrvatskoga jezika (1901.) Djelovanjem ove filološke škole smanjene su razlike između hrvatskog i srpskog jezika, ali oni nisu izjednačeni!
13.
14. predlagao i solik (Cl), jedik (F),smrdik (Br), sodik (Na), svjetlik (P) te lučba (kemija).
